Vazmeno bdijenje - Uskrsna zbilja u krsnoj vjernosti (VELIKA SUBOTA, 3. TRAVNJA - UVEČER)
U ovoj svetoj, štoviše najsvetijoj noći u godini imamo čast da nam Bog više progovara. Zapravo ovo je noć svečanog proglasa njegovih namisli sa svijetom, s čovjekom i narodom izabranim, s nama. U suočenju s Božjoj riječi mi kao Crkva, kao kršćani, imamo prilike bolje spoznati sebe i svoj zadatak. Jednom riječju, otkriti Božju volju i plan s nama. Sve zapravo vodi prema vrhuncu Božje objave,
Sva naša pažnja usredotočena je na uskrsloga Krista, koga simbolizira i ova uskrsna svijeća. Noćas imamo prilike vidjeti i doživjeti da je On svjetlo istinsko koje obasjava svakoga čovjeka, te da tko ide za njim neće hoditi u tami. Kada su Isusovi prijatelji, uz plahe poglede žena, navalili kamen na grob, crn je mrak ovio mrtvo tijelo, a crna i gluha noć se spustila u duše mnogih. Međutim, kad se onog jutra najprije šaptom, uz raskolačene oči i osmijeh žena, stala širit vijest da je grob prazan, da su anđeli rekli da je Isus uskrsnuo, da su ga neki čak vidjeli živa, od tada do danas blistav trag sja u minuloj povijesti ljudskoga roda, trag nezaustavne vijesti: Krist je uskrsnuo. Da Bog iznenađuje, to su svi znali, ali da može iznenaditi ovako - to nitko nije mogao predvidjeti.
Upravo jer je uskrsnuo, Isus zaslužuje našu vjeru. Ove noći još više i jače doživljavamo da se isplati slijediti Krista, sve do prihvaćanja 'umiranja' svemu što nas može zarobiti, zatvoriti u 'grob' i ne dopustiti da i mi uskrisavamo na novi život. To zapravo znači suobličiti se s Kristom, dati se krstiti i prihvatiti njegov put. Zato je ovo noć krštenja ili njegove obnove. Bez smrti i uskrsnuća ne bi bilo krštenja, jer ne bi bilo Duha koji nam je dan, a niti Crkve niti vjere u Isusa. Noćas nam se postavlja pitanje: jesmo li spremni prihvatiti radikalnost poruke krštenja? A to znači, kao što nam govori apostol Pavao, 'biti ukopani u smrt' , 'svući staroga čovjeka' i 'obući se' u Krista, u novost koju on jedini donosi? Ako ikad noćas bismo se trebali zapitati što je s našim krštenjem, koliko do njega držimo, koliko ga živimo? Jer to nije samo neki uobičajeni obred, već prijelaz u novi život, život djeteta Božjega.
Što, braćo i sestre, nego poželjeti da nam ove noći Duh Gospodnji udahne 'novo srce i nov duh', da oživi u nama milost krštenja, kako bi se u našemu životu vidjelo da u tom znaku živimo, da sve više postajemo zajednica krštenih. I jedino se tako možemo nadati životnoj pobjedi, poput Krista. Koliki bi se pomaci u našem vjerničkom i župnom životu mogli dogoditi kada bismo ozbiljnije i odgovornije shvaćali i živjeli krštenje! Najprije u nama odraslima, u roditeljima, bakama i djedovima! Zacijelo bi se i drugačije doživljavala krštenja naših ukućana, počevši od novorođene djece, do mladih ili odraslih koji se stjecajem okolnosti krste u kasnijoj dobi. Ne bismo zacijelo izbjegavali dužnu pretkrsnu pripravu, i roditelji i kumovi. A cijela kršćanska zajednica radosnije bi primala novokrštenike i svojim životom pomagala im da se danomice opredjeljuju za Krista i radosnije uključuju u život župne zajednice. Kako bismo ozbiljnije i odgovornije prihvatili daljnji rast u vjeri krštenja, bilo na vjeronauku u školi, na katehezi u župnoj zajednici! Kako bi i mladi i odrasli tražili da rastu u spoznaji Kristova programa, a ne da pozive na župne susrete doživljavaju kao teret.
Usuđujem se, sestre i braćo, nadati ove noći da će se u nama kako pojedincima tako i cijeloj župnoj zajednici dogoditi pomaci na crti 'uskrsnuća na novi život'. A uvjet za to je upravo dublje shvaćanje krštenja. Kako da ne zaželim da Kristovim uskrsnućem, čiju klicu dobivamo na krštenju i koja se u nama treba razviti, započne novo doba naše župne zajednice. U središtu noćašnjega bdijenja pozvani smo u "zboru veliku" Kristu Gospodinu - ponovno i ponovno - izraziti svoju krsnu vjernost, dok se ona ne pretvori u punu uskrsnu zbilju. Dakako, ta je krsna i uskrsna saveznička izjava vjernosti prava ako je proslavimo punim sudjelovanjem u euharistiji u kojoj se ona uvijek na nov način hrani i pothranjuje 'kruhom besmrtnosti' Jer samo po toj Večeri, kako obično nazivamo misi, Krist svoje okuplja, krijepi i oduševljava za nove zadatke. Stoga želim ove noći ohrabriti sve vas koji ste redovitiji na ovim i ovakvim susretima da ne posustanete, pa i onda kada smo brojem skromni. Ali i potaknuti vas koji ste se stjecajem okolnosti udaljili. Znajte, ovdje vas čeka mjesto, Krist pripravlja gozbu svoje 'riječi i svoga kruha', samoga sebe, upravo za tebe kršćanine, za tebe čovječe koji možda misliš da ti nitko ne može pomoći da iziđeš iz 'groba' ustaljenih navika, možda i života dosade i beznađa.
Donijeli ste u crkvu i plod vaših ruku, vašega rada, kojim ćete se ovih dana krijepiti. Božji će blagoslov sve to oplemeniti i širiti se vašim domovima, a još prije srcima i životima.
Ako Krista odgovornije prihvatimo i slijedimo, sve će biti blagoslovljenije. U toj uskrsloj vjeri svima vama i vašim u obiteljima, osobito bolesnima, želim SRETAN I BLAGOSLOVLJEN USKRS.