"Apostolsko vjerovanje", nakon Isusova rođenja i 'sablazni križa', govori o nastupanju trećega časa, koji predstavlja središnji odsjek kršćanske vjere. To je čas proslave. Isusovi učenici susreću se s nečim toliko izvanrednim i novim da su, mogli bismo reći, ostali 'bez daha'. Oni su Isusa dobro poznavali i slijedili, ali su se na kraju suočili i...
U tumačenju Apostolskog vjerovanja, najkraćega sažetka što kršćani vjeruju i od čega žive, susrećemo se sa sržnim dijelom kršćanske vjere koji, istini za volju, mnogi 'teško' razumiju i prihvaćaju. Već je apostol Pavao (poslije Isusova uskrsnuća) rekao da je taj mučni čas, čin Križa Isusova, u svjetovnom umovanju za neke 'ludost' a za druge...
Premda se postavlja pitanje koliko ima smisla, i na koji način, mnogima, pa i redovitijim kršćanima, govoriti o pomacima u shvaćanju Korizme, o ispravljanju krivih mišljenja i ponašanja, ipak je to nužno. Zašto? Zato što Korizma treba postati, unatoč svim mijenama, jači duhovni orijentir za kršćanski život. Dakako, to neće biti jednostavno i...
Premda se postavlja pitanje koliko ima smisla, i na koji način, mnogima, pa i redovitijim kršćanima, govoriti o pomacima u shvaćanju Korizme, o ispravljanju krivih mišljenja i ponašanja, ipak je to nužno. Zašto? Zato što Korizma treba postati, unatoč svim mijenama, jači duhovni orijentir za kršćanski život. Dakako, to neće biti jednostavno i...
Tko je prema Novom zavjetu spašen čovjek i u čemu se to spasenje sastoji? Odgovor je potresno jednostavan: čovjek koji sazrijeva za ljubav, koji prihvaća Božju ponudu oslobađanja od zla i postizanja života vječnoga. A kome se to, i na koji način, događa?
Cijeli život nailazimo na ograničenja, stalno iznova. I tijekom cijeloga života osjećamo se sputani ovisnostima, zarobljeni sudbonosnim neslobodama. One se poput moćne sjene spuštaju na naš život i usprkos svima nastojanima, samo ih se teškom mukom možemo riješiti. Uviđamo da se ne koristimo sve svoje mogućnosti i osjećamo sve veću krivnju. Padamo...
Da, s tim prigovorom se i danas susrećemo. U Bibliji je, međutim, obrnuto. Ona govori o oslobođenju, o nuždi izlaska, a krivnja i njezino ropstvo naprosto su čovjekove stvarnosti. Biblija ih ne izmišlja - ona ih kod ljudi samo konstatira. I tko će istinit reći da nema pravo?
Isusovo iskušenje u pustinji, gdje ga je đavao kušao, konačno će završiti tek kad bude umirao. Svršit će to kad mu po zadnji put bude napast postavljena, kad bude uzdignut između neba i zemlje, kad opet ničega nema i kad bude vikao: "Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?" Ni tada nije iznevjerio. Kušnja je išla, dakle, kroz čitav...
Jednoga dana, ili u nekim našim određenim trenucima, postajemo svjesni da je naš pravi položaj ipak 'položaj pustinje'. Pustinja je u Bibliji ono što se prolazi ili gdje se boravi sam. To je ona situacija gdje te ništa izvana ne podupire. To je ono kad se nađeš 'gol' nasuprot objektivnom materijalnom svijetu koji je drukčiji od tebe, kad nemaš...
Boga neće nitko shvatiti, ne može ga shvatiti, tko nije shvatio da mu je potrebno otkupljenje, izbavljenje od zla, spasenje.
