V E L I K I  T J E D A N od CVJETNICE do USKRSA (28. ožujka - 4. travnja)

U liturgiji cijele Korizme dobrim dijelom govori se o Kristovoj muci i smrti. Međutim, s nedjeljom CVJETNICOM na izravan način ulazimo u vrijeme razmatranja Kristove muke.

Taj je tjedan odavna nazvan Velikim ili Svetim tjednom. To je najstariji i najvažniji tjedan kršćana, a Uskrs-Vazam-Pasha najstarija svetkovina kršćana.

"OVO SU VAZMENI BLAGDANI"

Možda neke vjernike zbunjuju razni nazivi. Naime, liturgija više naglašava riječi: Pasha, Vazam, Uskrs, kao i pashalni i vazmeni blagdani, dok vjernici obično govore samo "uskrsni blagdani". Kako ovo shvatiti?

1. Najprije moramo reći da je USKRS najviši dio Velikoga tjedna, dakle "završnica"  Svetoga trodnevlja, posebice Pashe.

2. A što znači PASHA? Ona na grčkom jeziku označuje 'prijelaz'. Naime, u povijesnom iskustvu Izraela ona uključuje izlazak iz egipatskoga ropstva - prolazak Crvenim morem i pustinjom, sve do Obećane zemlje (ulaska u Zemlju obećanja). To je iskustvo svojega naroda Krist Gospodin "proživio" u svome tijelu, osobito mukom, smrću i ukopom te slavnim uskrsnućem. Zato se to svake godine slavi Svetim trodnevljem: od Velikoga četvrtka do Uskrsa. Naime, tih dana se posadašnjuje i izvršava misterij "prijelaza" (pashe) našega Gospodina s ovoga svijeta k Ocu. Crkva se tih dana u slavljima pridružuje u najintimnijem zajedništvu Kristu.

3. A riječ VAZAM? Ta je riječ proizišla upravo iz riječi 'prijelaz', odnosno PASHA. Jer na grčkom se jeziku hebrejski izraz 'Pasha' izgovara "PHASE", i od te riječi potekla je naša hrvatska riječ "VAZAM". Zato se ona u crkvi često čuje i govori se o "vazmenim blagdanima".

4. I konačno: što sve to znači za kršćane?

Kada se kršćani spominju (slave) Kristov 'prijelaz' (muku, smrt i uskrsnuće), pozvani su misliti na svoj PRIJELAZ iz smrti grijeha u život, u život zajedništva s Bogom po Isusu Kristu (u život milosti).

SVETO TRODNEVLJE

U vazmeno-uskrsno otajstvo ulazimo na izravniji način u SVETOM TRODNEVLJU (Veliki Četvrtak, Veliki Petak i Velika subota)

Veliki četvrtak

Večernjim slavljem (redovito u prvi mrak) započinje slavlje Svetoga trodnevlja ili liturgijskoga spomena Isusovih posljednjih dana života na zemlji i njegova 'prijelaza' Ocu po uskrsnuću. Ti osobiti događaji, koji su svekoliku ljudsku povijest neopozivo usmjerili u tom pravcu, započeli su Isusovom oproštajnom večerom s apostolima.

Te Večeri Isus je ustanovio svetu Euharistiju, svećenički red i izrekao Gospodnju zapovijed o bratskoj ljubavi.

Još konkretnije, te Večeri Isus je izgovorio veliku zahvalnu molitvu. Nema zajedništva bez zahvaljivanja Bogu, bez iskazivanja hvale njemu, kao Stvoritelju i Spasitelju. Naime, toga je dana Isus uputio apostolima ove riječi: "Ljubite jedni druge kao što sam ja ljubio vas." Stoga nema zajedništva s Kristom ako kršćanska zajednica nije prisno povezana u služenju svim ljudima. Zato su kršćani pozvani odstraniti od sebe sve što unosi podvojenost i udaljavanje jednih od drugih.

Te Večeri je Isus ustanovio sakrament svoga Tijela i svoje Krvi. To je divna 'Oporuka' koju je ostavio prije svoje smrti, a to znači svoju trajnu prisutnost pod prilikama Kruha i Vina. I kada kršćani danas slave Euharistiju (Misu) kao Isusovi učenici izvršavaju Isusovu posljednju želju, ponavljajući riječi i geste s njegove oproštajne večere. Taj spomen ovjekovječuje njegov čin ljubavi i uključuje u čin predanja za život svijeta. Slavi se Euharistija (misa) kao izraz volje da cjelokupnim životom svi budu Isusov živi spomen.

* Kada se zapjeva Slava Bogu na visini zazvone zvona, koja 'šute' do vazmene noći (uskrsnuća).

Napomena 1.:

Valja se prisjetiti da je Isus na Posljednjoj večeri Isus apostolima oprao noge. Zato je običaj, gdje je to moguće, da se izvrši i spomen na taj događaj, kada svećenik (poslije propovijedi) dvanaestorici muškaraca 'pere' (polijeva) noge. To je znak da i kršćani trebaju poput Isusa biti služitelji svojoj braći, a to znači ljubiti, znači prihvatiti ih, pomagati im i služiti im. Kroz to vrijeme pjeva se: "Gdje je ljubav, prijateljstvo, Bog je ondje".

* Slijedi redovita EUHARISTIJSKA SLUŽBA.

Napomena 2.:

Poslije Mise običaj je tzv. Getsemanske ure, kao spomena na događaj kada se Isus 'povlači' u Getsemanski vrt, svjestan da će biti izdan i uhićen. Tu započinje njegov križni put, od znojenja krvavim znojem do izdaje, osude i razapinjanja. Zato se "Presveto" (posvećene hostije) prenosi u kapelu (gdje postoji) ili na pokrajnji oltar, gdje vjernici neko vrijeme bdiju s Isusom, zahvaljuju mu na daru ljubavi, što s njima trajno ostaje 'pod prilikama' Kruha i Vina (Presveto Tijelo i Krv). U svoje molitve uključuju sve one koji poput Krista trpe, posebno one koji pate zbog nepravedne osude, u kojoj možda nekad i sami sudjeluju (ogovaranjem, krivim informacijama, zločestoćom i dr.). Mole za oproštenje i radi svojih izdaja, poput one Judine.

Kroz to vrijeme je' razotkrivanje oltara' na spomen kako su Isusa 'svukli i mučili'.

Veliki Petak

1. Vedrije gledanje na muku

Vremenom su neki pučki oblici štovanja Isusove muke dijelom 'sakrili' izvorno evanđeoski pogled na Isusovu muku.

Isus nije htio da se za njim 'plače i nariče', već da to čini nad svojim grijesima, to jest da se ljudi kaju i obrate, zažive novim, životom. Zato Crkva stavlja u prvi plan otkupiteljsku (osloboditeljsku) vrijednost Isusove muke. U tom smislu gledanje kršćana na Muku je "vedro". Jer Isusova muka je "slavni boj", a Isusov križ je "slatko drvo" (što se moli i pjeva na Veliki petak).

Zato je važno naglasiti temeljnu činjenicu kršćanske vjere: Isus nije osoba koju treba sažaljavati i oplakivati (kao što se može razabrati iz nekih pučkih pjesama i običaja - ranije je bila crna boja). Nije to nikakav nesretan slučaj ili zla kob (jedne mlade osobe od 33 godine). Naprotiv, liturgija Muke sva je u znaku aktivne radnje. Naime, nije čovjek taj koji bi trebao tješiti Isusa, nego je Isus tješitelj ljudi. Zato je i rekao: "Kćeri jeruzalemske ne plačite nada mnom nego plačite nad sobom i nad djecom svojom!"

Nije Isus došao da mi 'uzmemo' njegovu patnju, nego je On "slabosti naše ponije, naše boli uze na se" (što čitamo na Veliki petak). I raspet na križu Isus je aktivan. "Kad vidje majku i kraj nje učenika kojega je ljubio, reče majci: 'Ženo, evo ti sina!' Zatim reče učeniku: 'Evo ti majke!" (slušamo u čitanju/pjevanju Muke na Veliki petak).

2. Isus - Supatnik

Dok neka pučka pobožnost više naglašava grijeh koji je uzrok Isusove muke (i otud sućutno, supatničko raspoloženje), liturgija želi kršćane 'povesti' prema dubljem shvaćanju, a to znači prema otkupljenju. Dakle, valja više staviti u središte pozornosti pobjedu koju je Isus stekao po svojoj muci (svoju krv prolio za ljude - otud i crveno liturgijsko ruho u koje nosi svećenik, a ne crno kao nekada). Zato liturgija i Isusu supatnju stavlja u njegov aktivan čin. A to znači da u prvom planu nije Isusova patnja, već čovjek, grješnik i patnik, kojemu je ususret došao sam Isus, kao Bogo-čovjek, kako bi na sebe uzeo naše 'najljuće boli'.

I zato Isusu kršćani izražavaju zahvalnost i ljubav, ali i obećanje da će znati cijeniti njegovu muku, odnosno da će odsada ići aktivnije njegovim putem dobrote i ljubavi.

3. Evo drvo Križa

U središtu čašćenja je Sveti Križ. To je Isusov i naš raspoznajni znak. To je ujedno znak vrhunske Božje ljubavi: "Tako je Bog ljubio svijet da je Sina svojeg Jedinorođenoga predao da nijedan koji u njega vjeruje ne pogine nego da ima život vječni!"

Križ je spasonosno i spasotvorno drvo. Podsjeća na tragično prarajsko stablo. Ondje je 'proklijala' smrt pod prvim drvetom (stablom), a ovdje sada niče život. I Sotona koji je po drvu-stablu na izgled 'pobijedio', sada po novom drvetu-stablu bude i pobijeđen.

4. Veliki petak (jedini dan u crkvenoj godini kada se ne slavi redovita Misa)

+ Slušaju se ČITANJA koja se odnose na Kristovu muku, osobito Muku po evanđelistu Ivanu.

+ Zatim slijedi velika MOLITVA VJERNIKA: za cijelu Crkvu i cijeli svijet - kako bi svi postali dionici Kristova Otkupljenja, Kristovi spašenici.

+ Potom je jednostavno ali dojmljivo OTKRIVANJE KRIŽA koje želi posvijestiti da će se čovjek spasiti mi jedino u sjedinjenju s Kristovim trpljenjem, a to znači sutrpeći s njime svoj život i život svojih najbližih. Tada vjernici pristupaju da poljube križ, kao znak ljubavi i zahvalnosti. (Napomena: Vjerojatno će se to ove godine ispustiti radi epidemioloških razloga - u situaciji virusa korone).

+ Pobožnost Velikoga petka na neki način 'zapečaćuje se' Pričešću', čime se izražava zajedništvo s Kristom raspetim i ukopanim, da se s njime uskrsne. (Napomena: Pričest se vrši svetim hostijama koje su posvećene na Misi Velikoga četvrtka).

VELIKA SUBOTA - VAZMENO BDJENJE

* Vazmeno bdjenje je najstarije i središnje bogoslužje u crkvenoj godini. Po starodrevnoj predaji ovo je noć bdjenja, noć Kristova prijelaza iz smrti u život, noć Uskrsnuća Gospodnjega.

* Naime, izabrani izraelski narod Staroga zavjeta u toj noći slavio je svoj izlazak iz egipatskoga ropstva, a kršćani slave Kristov izlazak iz grobne tmine na novi život.

* Šteta je što mnogi kršćani ne shvaćaju dubinu odnosno veliko 'bogatstvo' ove Noći. Mnogi radije dolazi na božićnu polnoćku (po sebi jako važno slavlje Isusova rođenja), ali treba odmah reći (makar neke začudilo) da bi se 'uzalud' Krist rodio da nije učinio sve ono što je učinio, te na kraju uskrsnuo i ljudima otvorio "put u vječni život". Ova je Noć toliko važna da bi joj trebalo posvetiti najveću pažnju i ne 'gledati na vrijeme trajanja' i 'težinu' shvaćanja velikih otajstava koja se slave. Nažalost, u posljednje vrijeme se nekako ustalilo i običaj da dobar dio dolazi uglavnom zbog 'blagoslova uskrsne hrane', pa 'jedva čekaju' da sve završi kako bi se ta hrana blagoslovila.

* Kako doći do toga da kršćanstvo dijela vjernika postigne 'zrelost uskrsne noći'? Jer ona je pokazatelj topline i vrline istinskoga kršćanstva.

Ako se i ne može doći na to slavlje (zbog starosti, bolesti ili ograničenosti koja danas vlada u vrijeme 'pandemije-korone), nužno je imati pred očima neka bitna događanja u toj Noći.

1. Sve počinje LITURGIJOM SVJETLA. Ispred crkve na žaru ognja (simbol vjerničke goruće vjere) pali se Uskrsna svijeća, kako bi vjernici u tami doživjeli da su 'sinovi svjetla', te da su pozvani ići za Kristom - Svjetlom svijeta. USKRSNA SVIJEĆA je simbol nazočnosti samoga Krista koji ljude, kao nekoć 'Stup svjetla' (izlazak Izraelaca kroz Crkveno more), sada vodi u njihovu Izlasku sve dok ne stignu u novu Obećanu zemlju, u nebesku domovinu, u život vječni. Po ulasku u crkvu, kada svećenik drugi puta zapjeva "Svjetlo Kristovo" svi prisutni pale svoju svijeću sa Uskrsne svijeće, kako bi bili dionici Kristova svjetla. Nakon trećega poklika svećenikova "Svjetlo Kristovo"pale se sva svjetla u crkvi.

2. Potom svećenik pjeva VAZMENI HVALOSPJEV, pohvalu Uskrsnoj svijeći, kao simbolu koji upućuje na Krista, Svjetlo svijeta. Ovdje se donosi samo kratki isječak: "Ovo je Noć kad je svjetlo ognjenoga stupa raspršila tamu grijeha. Ova Noć i danas Kristove vjerne oslobađa od bijede grijeha i opačina svijeta, vraća milosti i pridružuje svetima. Ovo je Noć kada je Krist raskinuo okove smrti i kao pobjednik od smrti ustao."

3. Slijedi SLUŽBA ČITANJA (ove Noći ima ih više) koja prikazuju osnovna razdoblja 'povijesti spasenja', koja svoj vrhunac dostižu u Gospodnjem dolasku. Vjernici su pozvani razmišljati kako Krist svakom tom razdoblju daje smisao i puninu. Molitve koje slijede nakon svakoga čitanja i psalma upućuju prisutne da se naviještena riječ poveže s otajstvom Krista. - Nakon određenog broja čitanja svećenik pjeva Slava Bogu na visini, kada zazvone crkvena zvona (koja nisu zvonila od Velikoga četvrtka navečer) u znak Kristova uskrsnuća. Nastavljaju se čitanja (kao na Misi) sa svečanim navještajem Evanđelja koje govori o događaju Kristova Uskrsnuća, a potom svećenik održava homiliju/propovijed u kojoj se ističe važnost uskrsnoga događaja za kršćanski život.

4. KRSNA SLUŽBA. Obično su se u prva kršćanska vremena u vrijeme vazmenoga bdjenja krštavali odrasli koji su se na to pripremali kroz dulje vrijeme (nekada i tri godine). Ako i nema odraslih za krštenje blagoslivlja se voda. Blagoslov vode zapravo je navještaj čudesnih Božjih djela koja je Bog u povijesti spasenja izveo na vodi, a koja simbolizira oslobađanje i davanje života i kao takva znak je novoga života. Taj život se prima na krštenju i zato se ove Noći vrši obnova krsnih obećanja, kada držeći u rukama zapaljene svijeće.

5. Slijedi redovita EUHARISTIJSKA SLUŽBA. Ona je vrhunac noćnog slavlja i očituje njegovo pravo značenje: s Kristom prelaziti iz smrti u život.