TRIDESET I PRVA NEDJELJA KROZ GODINU (A) (5.11.2023.) Čuvajmo se 'kvasca licemjerja'

Misna čitanja - evanđelje: Mt 23,1-12

Tema na koju nam Isus danas ukazuje veoma je važna i ozbiljna te i za nas danas aktualna. Riječ je o opasnosti licemjerja, a to je zavaravanje drugih, ali i samih sebe. Licemjer je, doslovce, pokvarenjak koji svoje lice namjesti tako da ga ljudi mjere, tj. vide kao dobra i poštena čovjeka. Dakle, licemjerje označuje dvoličnost, dvostrukost, prijetvornost, podijeljenost, a onda i nesklad, tj. rascjep između nutrine i vanjštine, između misli, riječi i djela. Licemjerna osoba ima uglađenu vanjštinu, a izkvarenu nutrinu.

Ona jedno misli, drugo govori, treće radi. Zato nikad ne znaš na čemu si s licemjernom osobom, jer se prikazuje u javnosti i pred drugima onakva kakva zapravo nije. Upravo kako Isus danas u evanđelju kaže: "Govore, a ne čine." Takav nesklad unosi pomutnju u društvo i Crkvu ter zavarava ljude. Takvi su bili farizeji i zato ih Isus stalno žestoko kritizira. Većina naroda takve ljude vidi najprije i najlakše među političarima, ali upravo mi kršćani ne smijemo podleći napasti upiranja prstom u druge i kritiziranja "svega i svih oko sebe", nego trebamo gledati i preispitivati sebe! "Tko stoji, neka pazi da ne padne!" (v. 1Kor 10,12), lijepo nas upozorava Sv. Pavao.

Zašto? Zato je najopasnije religiozno licemjerje, licemjerje vjernika i vjerskih službenika, jer druge zavaravaju, na krivi put vode one koji im poklanjaju povjerenje, nameću drugima terete, a sami ni da bi prstom makli, kako upozorava Isus. Religiozno licemjerje zavarava druge, zavodi, stvara krivu sliku i o vjeri i o Bogu. Usporedimo li prve kršćane - koji su svojim životom fascinirali pogane - i nas, današnje kršćane, trebamo se zapitati hoće li, gledajući naš život, doseljeni migranti, kao naši budući susjedi, biti oduševljeni našom vjerom! Ili će zaključiti da je kršćanstvo nekakva licemjerna religija?

Licemjer se pretvara kao da radi za Boga, kao da ljubi Boga i bližnje, a zapravo ljubi samog sebe i radi samo za sebe. Drugima nameće terete, a vjeru koristi za vlastitu promociju i interese. Licemjer drugima govori što i kako treba, postavlja moralne zahtjeve, a sam to ne čini. Tu je nesklad između nutrine i vanjštine, između riječi i djela. Vanjština je divna i krasna, a nutrina pokvarena i trula. Zato je Isus farizeje uzporedio s "obijeljenim grobovima", kao što su danas na našim grobljima prekrasni mramorni ukrasi, a izpod ploče razpadnuto tijelo (koje zaudara kao Lazar…)!

Mi smo zato pozvani na oprez i budnost, zato što je najčešće vrlo teško prepoznati i priznati vlastito licemjerje, vlastitu oholost. To se najbolje vidi na odnosu prema demografskoj katastrofi, za koju će malo tko priznati vlastitu odgovornost… - jer nama su uvijek svi drugi krivi za naše probleme…!

Zato nam valja moliti za Božju milost da postanemo svjestni svojih grijeha, da razkrinkamo, prepoznamo i priznamo vlastito licemjerje, te se upustimo uz Božju pomoć u borbu protiv podijeljenosti i dvoličnosti. A prvi i najbolji lijek protiv licemjerja jest iskreni susret sa samim sobom i s Bogom u dubini vlastitog bića – a za to se traži duboka iskrena poniznost.

Dakle, današnja sveta čitanja, a posebno Isusove riječi, poziv nam je na iskreno i trajno unutarnje obraćenje srca i pogleda, na obraćenje nutrine, u skladu s Božjom riječi i Božjom voljom. Iz takvog raspoloženja će se onda roditi i iskrena molitva pa ćemo moći sebe prepoznati onakvima kakvi jesmo, bez maske i glumatanja. A onda ćemo, s Božjom pomoću, svoje ponašanje moći uzkladiti s Evanđeljem. Radostno ćemo moći širiti radost! 

A.K.