TRIDESET I ČETVRTA NEDJELJA KROZ GODINU (20.11.2022. godine) - svetkovina Krista Kralja - Bira(j)mo uvijek Krista (za) Kralja!

Misna čitanja: 2Sam 5,1-3; Lk 23,35-43

Ova svetkovina Krista Kralja, u posljednju nedjelju crkvene godine, poručuje nam da je čitava ljudska povijest pronašla svoje ispunjenje u Isusu Kristu. Slikovito rečeno, zatvara se krug na kojem kao početna točka stoji Božić (priprava za nj je Došašće), a na koncu je ova današnja svetkovina. Dakle, naša crkvena/liturgijska godina je slika povijesti spasenja - od Isusova rođenja do Njegova slavnog Dolaska na koncu povijesti, kao Kralja svega stvorenja.

Dakle, ova svetkovina nas potiče da razmotrimo dvije stvarnosti: 1) kakvo je to Kristovo kraljevanje i u čemu se ono sastoji, ter 2) što znači za nas vjernike kad kažemo da je Krist Kralj.

Jer kad danas kažemo da je netko kralj, onda se to obično veže uz vlast, moć, bogatstvo, luksuz i tome slično. Ali izraz kralj i kraljica rabi se također i u sportu, modi, glazbi, tj. u svijetu zabave - tim pojmom označava se osobu koja je na vrhu uspjeha na tome području.

A kad je riječ o ulozi kralja u jednom političko-pravnom okruženju, misli se na osobu koja ima vlast upravljanja. Tako su i Isusovi suvrjemenici kralja shvaćali kao onoga tko ima moć i vlast upravljanja - premda su bili pod rimskom okupacijom i imali svojega svjetovnog kralja, oni su uvijek pred očima i u srcu imali svojega velikoga kralja Davida. Zato nisu razumjeli kakvo je to Isusovo kraljevstvo, o kojem je On govorio. Zato se i Pilat začudio kad mu je Isus potvrdno odgovorio na pitanje: Zar si ti kralj?

To nam potvrđuje i današnje evanđelje: Isusu se rugaju i narod i glavari i vojnici, pa čak i jedan od zločinaca razapet pored Njega na križ - rugaju mu se zato što je rekao da je KRALJ! Naime, za sve njih bilo je nepojmljivo da kralj bude tako jadno razapet na križ, jer je po njihovu shvaćanju kraljevanje bilo vezano uz moć i silu.

Međutim, Isus donosi jedno sasvim novo shvaćanje kraljevstva. Ono je podpuno drukčije od poimanja njegovih suvrjemenika. On jest Kralj i kraljuje, ali ne kao ovozemaljski kraljevi. Njegovo kraljevanje vezano je uz Križ, kojim donosi spasenje svim ljudima. Kraljevstvo Božje koje je Isus naviještao ostvaruje se upravo u njegovoj smrti na križu. Dakle, On križem uspostavlja novo Kraljevstvo, i u njemu misli na druge! Isus ne spašava sebe nego druge - on gubi sebe, i na taj način vrši svoje poslanje.

Eto, paradoksalno, to je prepoznao samo drugi razbojnik koji je bio uz Isusa razapet. Razbojnik uočava svoja loša djela, svjestan je da je zaslužio kaznu, a Isus je nevin i pravedan ter ničim ne zaslužuje biti tako kažnjen. Zato on kaže: "Isuse, sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje." Želi biti s njim, u njegovoj blizini.

Upravo ta scena s dvojicom razbojnika, koji su u odnosu prema Isusu pokazali podpuno suprotne stavove, ukazuje nam i na činjenicu kako mi kao kršćani možemo živjeti svoju vjerničku i kršćansku stvarnost. Odnosno, ta nam činjenica posvješćuje da smo svaki dan pred izborom:

- stati u zbor podrugljivaca ili pak biti svjestni svoje slabosti i grješnosti;

- nezadovoljno kukati ili Bogu zahvaljivati za mir i darove koje imamo;

- trčati za senzacijama i rado tračati tuđe mane i nesreće ili Bogu zahvaljivati što smo pošteđeni od nepogoda i tragedija;

- bahato živjeti kao da nam Bog ne treba ili biti svjestni da smo potrebiti milosti i spasenja koje nam dolazi od Isusa!

Zato molimo i danas i svaki dan da Isus Krist bude Kralj našega srca, da budemo marljivi i radostni graditelji Kraljevstva Božjega ovdje na zemlji. Molimo ponizno kao onaj drugi razbojnik:

Isuse, misli na me stalno, oprosti slabosti moje,

pomozi mi da jednom sretno stignem u Kraljevstvo tvoje! 

A.K.