TREĆA KORIZMENA NEDJELJA (7. ožujka) Nečuvena novost - Božji "hram" je i čovjek

1. Ove nedjelje nastupa Ivan evanđelista sa svojim izvještajem o Isusovu ponašanju u židovskom Hramu, ožalošćen što su ga pretvorili u mjesto trgovanja. I očito je to moralo biti povišenim tonom, zavikao je i počeo tjerati trgovce i prevrtati stolove. Time izaziva ne samo čuđenje nego i oštro pitanje nekih od prisutnih kojim pravom to ima činiti, čime se može legitimirati, možda nekim čudesnim znakom, nekom "punomoći"?

2. Isus najavljuje nešto sasvim novo: "Razvalite ovaj Hram i ja ću ga u tri dana podići." Hram, koji je građen četrdeset i šest godina, kakvo iznenađenje za sve prisutne? Očito nisu mogli shvatiti da je mislio na "samoga sebe" (svoje tijelo), svoju smrt i ukop, ali i uskrsnuće.

3. Tek nakon Uskrsnuća njegovi učenici i neki ostali postali su svjesni značenja i ovoga događaja. Hram odsada više nije neko zdanje nego sȃm Isus. Čišćenjem hrama pokazao je da cjelokupni hramski kult (i sa žrtvovanjem životinja Bogu) sada prevladan, zapravo suvišan. Isus se usprotivljuje shvaćanju uloge Hrama i nekakvog ritualiziranog spasenja koje se postiže samo nekim praznim obredima. Naprotiv, poslušnost Bogu i njegovim zakonima i ljubav prema čovjeku daleko je bitnija od svih materijalnih žrtava.

4. Odsada prihvaćanje Isusa i njegove nauke življene u praksi zahtijevat će druge oblike bogoslužja "u duhu i istini". Središte je Isus Krist, proslavljeni. Više nije dovoljna samo nekakva religija (samo nešto obrednoga vezano uz božansko), nego se traži osobna i zajednička vjera, povjerenje u živoga i prisutnoga Boga koga objavljuje Isus Krist. Dotadašnja hramska pobožnost izobličila je štovanje Boga. Više u središtu bogoslužja neće biti žrtvovane stvari i izvršavanje "suhih propisa" u kojem čovjek sebe stavlja u središte, a Boga čini sporednim, nevažnim. Htio je pokazati da gdje nema ljubavi prema Bogu i čovjeku nema ni Boga.

5. A danas? Kršćani su nekada započinjali dan "sve na veću slavu Božju", a danas neki što se tiče nedjeljne mise i pripadanja Crkvi (župnoj zajednici) kažu "što mi to koristi, što imam od toga"? Tako se bogoslužne "ispražnjava" od vjere. Tako će ipak neki tražiti krštenje, Prvu pričest, bermu, vjenčanje i dr., govoreći "nikad se ne zna, može dobro doći". I ograničavaju se samo na obred, ali nevoljko prihvaćaju pripravu, katehezu (pouku), jer oni ne žele obraćenje, njima treba samo da se nešto obavi. I oni će i platiti ako treba (trgovati: ti župniče meni ja tebi!). I tako se župa malo pomalo postaje "obredni servis", bez radosti, duže, zajedništva!

6. Isus čisti Hram želeći nam pokazati da ljubav prema Bogu i čovjeku dolazi u prvi plan. Takva ljubav je na tragu Kristove križevne ljubavi prema svakome čovjeku. I otada svugdje gdje se radi za čovjeka cijeli život postaje bogoslužje. Nažalost, često se danas u bogoslužju i svakodnevici ne daje Bogu čast jer ponestaje ove ljubavi. Sigurno se sjećamo naših starijih koji nisu 'dijelili' Boga i čovjeka, nisu govorili ni za Boga ni za čovjeka "što mi to koristi". Bez toga bogoslužja postaju prazna, svedena samo na puko ispunjavanje dužnosti.

7. Nije li upravo Korizma vrijeme čišćenja, vrijeme da se stvari stave "na svoje mjesto"? Valja se pitati: što bi trebalo ukloniti (očistiti) iz mojega života, iz mojih postupaka, sklonosti, riječi da bi prava vjera mogla doći do punoga izražaja? Isto tako što je potrebno ukloniti čak i iz našega bogoslužja (što se vremenom nataložilo), župne zajednice, obitelji da bi mogao zasjati i biti vidljiviji Bog u hramu Crkve i tijela svakoga čovjeka? Tako postajemo baštinici Isusove novine, Isusova načina pravoga bogoljublja i čovjekoljublja. Za to je potrebno čišćenje.

8. Isus jako dobro poznaje svakoga od nas, znade kako smo krhki, slabi, ali nam zato nudi samoga sebe za hranu, svoju Riječ i svoje Tijelo (na Misi). Kako to onda propustiti?

Korizmeni poučak i molitva

1. OBRADA MRAMORNOGA BLOKA

Kad sam jednom prolazio pokraj radionice svoga susjeda kipara, upravo su istovarivali velik mramorni blok. Stao sam i pitao: "Što ćete s time, majstore?"

On odgovori: "Unutra se skriva kip Domovine, treba samo odstraniti smeće."

Svojim je umjetničkim okom već vidio budući kip, još je samo morao odstraniti suvišne dijelove kamena. Kip je stvarno bio unutra. Nakon nekog vremena već je statua bila posve jasna, "Domovina u liku žene" kao da je izronila iz kamena.

"Sada ste valjda gotovi, majstore?" pitao sam.

Malo je razmislio i rekao:"Sad tek počinje pravi posao!"

Odložio je dlijeto i uzeo u ruke čeličnu četku, govoreći: "Sad je na redu fina obrada."

Njegove su mi se riječi usjekle u sjećanje.

I dugo sam razmišljao o njima: nije li i svaki od nas neoblikovani blok u kojem se skriva naš pravi lik: Spasiteljeva slika, koja treba i hoće dobiti svoj oblik u našem životu? Da, ali samo valja odstraniti smeće: odbiti sav otpad grijeha i sebičnosti - da Isusova slika dođe posve do izražaja.

Stoga Gospodin uzima dlijeto nevolje i četke trpljenja da nas oslobodi toga smeća.

Da je mramorni blok mogao vikati, čuo bi se njegov glas u cijelome mjestu.

A mi možemo vikati i stvarno vičemo, kad nas Gospodin obrađuje svojim dlijetom i četkama.

(Pobožni prolaznik)

Zar je potreban komentar?

2. ČIŠĆENJE HRAMA

* Gospodine, oslobodi me od straha da plivam protiv struje, kako bih mogao činiti ono što je pravo.

* Oslobodi me od toga da mislim samo na sebe, kako bih mogao vidjeti i drugoga.

* Oslobodi me od toga da idem najudobnijim putem, kako bih se mogao mirne savjesti radovati onome što sam postigao.

* Oslobodi me od neljubaznosti prema ljudima koji mi nisu po volji, da mi kasnije ne bude žao.

* Oslobodi me od zavisti koji nešto jesu ili imaju, jer zavist ne donosi radosti.

* Oslobodi me od moje krivnje koja me pritišće, da mogu početi iznova.