Kakvu mi sigurnost pruža vjera?

2022-03-03

Vjera ima različite aspekte. Odrasli smo u vjerskom sustavu koji smo prihvatili ne samo kroz crkveni nauk nego i življenjem vjera naših predaka. S vjerskom smo tradicijom stekli određenu sigurnost. Sama tradicija već daje niz odgovora na pitanja koja su ljudi odvajkada postavljali. Ona nam pokazuje kako možemo reagirati na izazove života, na bolest i patnju, na razočaranje i neuspjeh, na sukobe i nesigurnosti, na tuđa i svoja očekivanja.

Vjera, dakle, oblikuje naše mišljenje i osjećaje, ali se o njoj malo razmišlja. Kad počnemo razmišljati, dovodimo u pitanje taj naslijeđeni sustav vjerovanja. No ne smijemo ga podcjenjivati. Naši su korijeni duboko utkani u tu tradiciju i daju nam uporište. Svi mi u neko doba života dođemo do točke na kojoj se najprije odvraćamo od onoga što nam je dano. I to nije pogrešno: valja nam osobno sve ispitati. Ali nakon toga ispitivanja moramo također istražiti što je u onome naslijeđenome bilo dobro i koliko nam to danas - doživljeno na svjesniji način - može dati uporište?

Jedan drugi aspekt podrazumijeva sljedeće: vjera tumači našu zbiljnost. Ona nije konačno i apsolutna izvjesnost. Nema vjerovanja bez sumnje. Ali nema ni nevjerovanja bez sumnje. Pitanje je da li ta vjera odgovara stvarnosti ili ne odgovara? Možemo razmotri i i način na koji nevjernici tumače stvarnost. Da li njihovo tumačenje odgovara više stvarnosti od tumačenja vjernika?

Kad se temeljito razmotri alternativa koju daju nevjernici, kao na primjer, 'da je sve umišljanje... da ne možemo ništa znati', i slično, još smo sigurniji da je tumačenje koje nudi kršćanska vjera točno. I u nama sazrijeva odluka: stavljam sve na 'kartu vjerovanja', odlučujem se za vjerovanje. Istina, u konačnici vjeru ne možemo dokazati, ali je ona ipak smislena.
A moja odluka da 'igram na kartu vjere' ipak nije besmislena. Međutim, potrebno je još i uroniti u vjeru, potrebno je povjerenje i odluka.

Spomenimo još jedan aspekt vjere. On ne cilja na znanje i tumačenje nego na stav. ja vjerujem nekome. Vjera je povjerenje u neku osobu. I kada to povjerenje u konačnici podrazumijeva Boga kao jedinstveno uporište u našem životu - onda nastaje prava vjera, premda to nije lako i nije se čuditi da mnogi još ne mogu vjerovati Bogu koji im se čini tako dalekim. A ipak se osjećaju nekako poneseni. Zato valja voditi računa o dobrim silama koje nas nose. Od dobrih sila čudnovato skrivenih, očekujemo bolje, pa ma što to bilo. Bog je s nama s večeri i s jutra i posve sigurno u svakom novom danu. Tu misao mogu upotrijebiti i ljudi koji se jako trude da spoznaju Boga kao srž svoga vjerovanja.

Share