Sveta misa u Nedjelju Isusova uskrsnuća (B), 31.ožujka 2024.godine

Prvog dan au tjednu rano ujutro, još za mraka...uputiše se Petar i onaj drugi učenik i dođoše na grob. Trčahu obojica zajedno, ali onaj drugi učenik prestignu Petra i stiže prvi na grob. Sagne se i opazi povoje gdje leže, ali ne uđe. Uto dođe i Šimun Petar koji je išao za njim i uđe u grob. Ugleda povoje gdje leže i ubrus koji bijaše na glavi Isusovoj, ali nije bio uz povoje, nego napose svijen na jednom mjestu. Tada uđe i onaj drugi učenik koji prvi stiže na grob i vidje i povjerova. Jer oni još ne upoznaše Pisma da Isus treba da ustane od mrtvih (Iv 20,1-9)

Uskrsnuće Kristovo, kao i njegov križ, ostaje istovremeno i pitanje nade i kamen spoticanja. Ni Kristovi učenici nisu bili sigurni u ono što se dogodilo - čak ni kad su ga susreli nakon iskustva praznog groba. Vjera u preobraženo tijelo, što je samo drugačiji način govora o vjeri u Kristovo uskrsnuće, trebala bi biti utkana samu čovjekovu egzistenciju i razumijevanje vlastitog bića. Vjera koja bi čovjeka hranila i zbog koje on ne bi više bio biće na putu prema smrti, nego biće na putu prema Uskrsu. Vjerovati u Kristovo uskrsnuće bio bi znak kršćanske nade kojom će čovjek zahvatiti najdublje moguće u samoga sebe i povjerovati Kristovim riječima: Ja sam Uskrsnuće i Život. Bez te kršćanske nade možemo samo birati ravnodušnost ili očajanje jer smo tada tek stvorenja na putu prema smrti. Zato je Isus učenicima pokazivao uskrslo i preobraženo tijelo kako bi ih uvjerio da događaj Uskrsa nije iluzija, fantazija i prikazanje, nego stvaran događaj. Aleluja!

Svetu misu u Nedjelju Isusova uskrsnuća,31.ožujka 2024.godine  u 11 sati, predvodio je župni vikar don Anđelko Kaćunko.