Što reći na prigovor: vjera je nehumana jer stvara osjećaj krivnje?

Da, s tim prigovorom se i danas susrećemo. U Bibliji je, međutim, obrnuto. Ona govori o oslobođenju, o nuždi izlaska, a krivnja i njezino ropstvo naprosto su čovjekove stvarnosti. Biblija ih ne izmišlja - ona ih kod ljudi samo konstatira. I tko će istinit reći da nema pravo?

Dosta, svi smo mi nekom, u nečemu 'krivi' i nema toga kome nije potreban izlaz, obraćenje, susret s Bogom. A to se događa samo na 'poravnanu putu', o kojem je govorio Ivan Krstitelj. A to pretpostavlja obračun sa vlastitim 'brdima i dolinama' krivice.

Bog i u tom čovjekovu usponu Bog postupa iznenađujuće, brže i drugačije, bez predračuna i uvjeta: "On kao pastir pase svoje stado, rukama ga svojim sakuplja, jaganjce nosi u naručju, a dojilicama otpočinut daje." On uvijek 'silazi' k nama, zapravo ide nam ususret. Tek od njega možemo pravo naučiti kako se međusobno poravnavaju 'gore i doline'. Nužno je suosjećanje, solidarna ljubav, prihvaćanje grešnika, a da mu kasnije ne spočitavamo njegovu 'prošlost'. Ili, ako je kasnije krenuo u crkvu, da mu postavljamo pitanje: a gdje je prije bio?