SEDAMNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU (25. srpnja 2021.) Opasnosti u trčanju za 'čudesnim senzacijama' - Isus čudesno nahranjuje mnoštvo

2021-07-25

Uvodno

Svi koji imalo poznaju Bibliju ili su bili 'nekada' u crkvi (na vjeronauku) znaju za Isusovo čudesno umnažanje kruha, odnosno kako je nahranio mnoštvo ljudi.

Ponovimo najprije što se to dogodilo, a kako je to opisao evanđelist Ivan.

  • Isus (blizu Galilejskoga, Tiberijadskog mora) vidi silan svijet koji je dolazio da ga sluša.
  • Pita (kušajući ga) apostola Filipa kako negdje nabaviti kupiti kruha da ljudi nešto pojedu, a ovaj se čudi kako za 'dvjesta denara' kupiti kruha za toliko mnoštvo. Uskače apostol Andrija s primjedbom da je tu neki dječak koji ima pet ječmenih hljebova i dvije ribice, ali što je to za toliki svijet.
  • Isus traži da svi posjedaju (a bilo je samo muškaraca oko pet tisuća, a ostalih?
  • Isus uzima kruh, izriče zahvalnicu i dade da se to razdijeli ljudima, tražeći od učenika da se skupe preostali ulomci da to ne propadne, i skupiše dvanaest košara.
  • Dakako, ljudi se zaprepašćuju, zaključujući da je Isus zaista Prorok koji ima doći na svijet, kaneći ga učiniti kraljem. I Isus se povlači u goru, posve sam.

Ovaj događaj, koji smo nekada slušali na vjeronauku, isticalo se da se dokaže kako je Isus veliki čudotvorac. Jer to je ipak jedno iznimno i veliko čudo. I nije se dalje išlo od toga.

Postavlja se pitanje, što danas ljudi misle o tome događaju ako čitaju evanđelje? Postoji, naime, opasnost da se ne zamijeti ono što je bitno.

1. Svi evanđelisti izvješću o ovom važnom događaju. Od njih se ipak razlikuje Ivan evanđelist. Dok drugi evanđelisti umnažanje kruha prikazuju kao plod Isusove samilosti i brige za ljude, što bi i nama najprije palo na pamet, Ivan ipak ide 'korak dalje'. On želi čitatelje, onda i danas, povesti do dublje spoznaje samoga Isusa i do posvemašnjega opredjeljenja za Isusa. Osim toga, nije riječ samo o kruhu, već Ivan na to čudo nadovezuje veliku Isusovu besjedu u kojoj sam Isus razlaže konačni domašaj toga čuda: On je od Oca darovani Kruh života za sve ljude. To će se tek doživjeti na Posljednjoj večeri.


2. I dok su se drugi divili, želeći ga proglasiti kraljem, pokazuju da imaju od toga Proroka posve 'zemaljska očekivanja'. Dobro bi im, naime, došao takav kralj-čudotvorac, stalni umnožitelj kruha. Možemo postaviti pitanje: kako se mogao Isus osjećati kada je vidio i čuo nešto takvoga, kako se ljudi ne mogu 'izdići' iznad materijalnoga. Isus se osjeća sam i neshvaćen, jer to mnoštvo traži senzacije. Ne događa li se to i danas? Čuo sam za jedan događaj kada se jedan dječak nije htio više, kao u djetinjstvu, prekrižiti i pomoliti prije ručka (kako su to uvijek običavali raditi njegovi roditelji) s primjedbom: 'Što ću se križati, što mi je Crkva dala?' Očito nije ni znao što je rekao, već je to negdje čuo (od starijih). Jer Crkva bi trebala nešto 'davati', nešto materijalnoga, kako mnogi shvaćaju i caritas, ne mareći za 'ono više', za neko spasenje, za obraćenje, oproštenje grijeha, život vječni i tako dalje, dakle sve ono što Crkva naviješta po Isusovu nalogu. I nije jedan slučaj da je svećenik ostao razočaran da ljudi dolaze 'kada se nešto dijeli' (na nekim skupovima, osobito za djecu, i sl.), ne pitajući se otkuda se to nabavilo, kako se to skupilo, i slično. I svećenika se procjenjivalo po tome, ako je češće nešto takvoga organizirao.


3. Može se primijetiti da je ono mnoštvo koje je Isusa htjelo učiniti kraljem ostalo 'na crti zemaljskoga', njihova zainteresiranost za Isusa bila je diktirana više željom za senzacijama negoli otvorenošću za značenje toga Isusova čina, a što će pokazati kada Isus počne govoriti da je on "Kruh" od kojega se neće ogladnjeti. Nažalost, tu nema mjesta za divljenje, za pravu vjeru. Naprotiv, i danas su kršćani skloni 'izvrtanju' Isusovih riječi i djela. Nikako da se pomaknu dalje od 'opipljivoga', od materijalnoga. I kada se progovori kada je Isusovo čudo upućivalo na novi 'Kruh s neba', to teško prihvaćaju, jer se misli uglavnom 'na zemaljsko'.


4. Zar se i danas ne događa da Isus nije zanimljiv kada govori o svome Tijelu i Krvi, odnosno o življenju njegovim životom, kao što On živi životom svoga Oca. Poput ondašnjih ljudi i mnogi se danas od njega udaljuju. To se vidi i na Misi da, kada dođe, vrijeme pričesti, većina sjeda (dovoljno je prisjetiti se slavlja Prve pričesti ili Krizme). Još se odsluša neka zanimljiva propovijed, dakako ne misleći da se nešto i na njih odnosi. Ondašnje mnoštvo nije išlo za Isusom i slušalo ga radi vječnoga života, nego iz svojih interesa, da nešto 'dobije', danas bi se reklo: zdravlje, sreću i tako dalje. Taj nesporazum s Isusom odvija se u srcu svakoga vjernika.


5. Očito su ovo pitanja koja bi trebalo povesti u razgovoru unutar zajednice, posebno i sa roditeljima u povodu pripreme djece za Prvu pričest. Isus nam se daruje 'pod prilikama Kruha', želeći da se ostvari naše jedinstvo s njime i sa svom braćom u vjeri. A osim toga, da se i mi naučimo 'darivati' jedni drugima, da među nama zavlada briga za svakoga, osobito onoga u nevolji. Ako tako shvatimo Isusa i njegovo najizvrsnije čudo što nam se daje u Euharistiji, onda ćemo i mi moći 'činiti čudesa' ljubavi, riječju i djelom, pomažući drugima.


I ne bismo se trebali bojati da ćemo onda mi imati 'manje' ako drugima nešto dajemo. Naprotiv, bit će i 'suviška' (kao što je ostalo kada je Isus nahranio ljude), osjetit ćemo radost što smo mogli drugima pomoći i reći im da smo uz njih. Ako tako činimo kao kršćani, pitat će se: pa kako on to može, kako se žrtvuje, tko mu daje snagu, kako je pritom radostan? I nije isključeno da će nam se jednoga dana pridružiti i doći za Kristov 'Stol ljubavi' da je i sam drugima dijeli, da 'čini čudesa'. Život tada postaje velika 'rijeka Božje ljubavi', koja se slijeva u život vječni. To znači pravo shvatiti Isusovo čudesno umnažanje kruha.


ZAHVALA

Iz evanđelja: Isus uz kruhove, zahvali pa razdijele onima koji su sjedili.

Za tobom smo, Isuse, pošli slijedom tvojih riječi

i oko tebe posjedali redom,

da s blagoslovom tvojih ruku primimo Kruh (ne kamen¨!)

koji životom hrani, i Ribu koja tihim praštanjem liječi

te s tobom u dosluhu dostojno iskažemo

čast, hvalu i slavu Ocu u Svetom Duhu, amen.


Share