RADUJTE SE KRŠĆANI,   VAZAM - NEDJELJA USKRSNUĆA GOSPODNJEGA

Danas je tako velik, štoviše najvažniji dan, dan uskrsnuća našega Spasitelja, zbog čega imamo jaki razlog više slaviti, pjevati i veseliti se. Ovo je dan što ga učini Gospodin, kličimo i radujmo se u njemu!

Moglo bi se reći da danas i nije potrebno toliko govoriti već slaviti, prepustiti se svetom zanosu. Međutim, dužni smo upozoriti da postoji opasnost 'osiromašenja' i ovog najvećega blagdana, Vazma ili Uskrsa. A to se čini kada ga se shvaća kao neki 'puki spomen', ili simbol neke stare povijesti koja još može u čovjeku pobuditi raspoloženje radosnog slavlja, ali bez doživljaja vjere. Nisu li to i za mnoge kršćane samo lijepe uspomene, oživljene u narodnim običajima, koje ne želimo izgubiti ni u ovo tehničko doba. Želi se da se barem djeca, ili ono djetinje u nama odraslima, još uvijek raduju u 'sezonskom' igranju u bojanju jaja. Odrasli će se 'zadovoljiti' početkom buđenja života, jedući 'mlade plodove'. Nije isključeno da i mnogi vjernici od Uskrsa imaju uglavnom to i zato neće propustiti 'blagoslov jela', ali se zato bez problema izostavljaju slavlja Svetoga trodnevlja, od Mise Večere Gospodnje, obreda Velikoga petka i sinoćnjeg vazmenog bdjenja. To predvoditelje u Crkvi, a i ne mali broj vjernika, počinje zabrinjavati čak i žalostiti, gledajući u što se Uskrs pretvara, odnosno kako nema nekog jačeg odraza u životima mnogih vjernika.

Nužno je, stoga, upravo danas posvijestiti da se radi o temelju našega života, o vjeri u Isusa Krista, umrla i uskrsla. Onaj dan 'prvi u tjednu', dan njegova Uskrsnuća, je i naš dan. I mi se 'pronalazimo' u Njemu, jer smo ga kao i mnogi njegovi sunarodnjaci očekivali kao pobjedonosnog Boga na vrhuncu slave, slavodobitnog Mesiju, a on je završio na križu. Međutim, onog prvog dana u tjednu svi njegovi bili su uzbuđeni. Čuvši izvješće žena o praznom grobu učenici Petar i Ivan trče da vide. Petar je neodlučan, ali ulazi i sve pomno pregledava. Vidi pojedinosti koje postavljaju tisuću pitanja, ali za njega nema razjašnjenja. Međutim, onaj drugi učenik, Ivan, "vidje i povjerova". Zastor pada. Za njega koji je stajao podno križa sada je sve dovršeno: Trebalo je da Isus uskrsne od mrtvih. Pismo otvara oči da vidi i vjeruje. Isus se još nije javio da bi utvrdio vjeru učenika. Ipak Ivanu Pismo, koje je čitao i opet čitao, omogućuje da povjeruje. On je jedini koji je uz prazan grob čitao smisao ovog događaja u svjetlu Staroga zavjeta i Isusova života. Zar Isus nije nagovijestio da su križ i uskrsnuće neodvojivi.

Neodlučni i nijemi kao Petar, s Ivanom, kršćani mogu u Crkvi, koja nam je sačuvala Pismo, opet tako čitati to Pismo da vjera vazmenog jutra osvijetli grob, da zablistaju povoji i ubrus, da vidimo i povjerujemo. Pisma, to jest Božja riječ zapisana u Bibliji, svjedoče za Isusa. Proroci su ga navijestili. Još za života Isus je učenicima govorio što sve mora doživjeti da bi ušao u slavu. Danas nam o tome svjedoče očevici: Petar i drugi učenici, žene, kasnije obraćenik i apostol Pavao. Svjedoči nam duga povijest onih koji su Isusa upoznali i slijedili.

I kršćani su pozvani da svjedočimo za nj, danas još više. Zašto? Jer, činjenica je da prema nekim istraživanjima, dobar dio onih koji se izjašnjavaju kršćanima katolicima i u Hrvatskoj, ne vjeruje, ili barem jako sumnja, u uskrsnuće. A to je temelj bez kojega ne možemo graditi 'kuću života'. Da, Isus je prošao kroz smrt i tamu groba da bi živio novim životom. I mi smo na prolazu kroz život, ne na cilju nego 'u prijelazu'. Uvijek iznova počinjemo. Danas ćemo moliti Uskrsloga da nam probudi životne snage i ljubav da živimo novim životom. Danas, u vremenu pomanjkanja nade, nedostatka poleta, kada želimo imati jamstvo za sve, u svemu biti zaštićeni, kada se bojimo težih odluka i strašimo odlučnih zalaganja. Neki kršćanski mislioci drže da je to najveća nesreća, to jest pomanjkanje nade, iz čega se rađaju dosada, zadovoljstvo s malim stvarima, potom nezadovoljstvo svime. Tražimo neposredna zadovoljstva, koja opet rađaju dosadu i frustraciju. To je strašna nesreća od koje želimo pobjeći, ali u koju ponovno upadamo. Otud povlačenje u sebe, u svoj uski krug. Zato nema sastajanja, zajedničkog radovanja pa niti životne solidarnosti, na što se u posljednje vrijeme sve više tužimo, žaleći za vremenima kada smo bili radosniji, pa makar i u nevoljama i siromaštvu. Što se to s nama i našim župnim zajednicama događa?

Treba nam nada, a nju upravo jamči Isusovo uskrsnuće. Nada kao sposobnost gledanja u tešku budućnost kao moguću, ostvarivu, koju Bog pripravlja za sve ljude dobre volje. Reći će sv. Pavao: da težimo za onim što je gore, to jest više, da istrčimo, da se bacimo i propinjemo. Za to nam može dati snage jedino Uskrsli, u svijesti da ćemo, ako s njime umiremo, s njime i uskrsnuti. A što je jako važno: to već sada i ovdje dijelom doživljavamo svakog puta kad ustajemo iz groba grijeha i smrti, mržnje i samodostatnosti u život koji se dariva, poput Kristova, i koji druge usrećuje. Stoga priznanje danas ide svima vama koji ste na tom putu.

Nema smisla da se trudimo uskrsnuće dokazivati, pogotovo ne onima koji ne bi vjerovali sve da netko i od mrtvih ustane. Uskrsnuće treba vjerom prihvatiti, a što je najvažnije u vjeri i slavlju doživljavati. Zapravo ovo što govorimo, sada na misi doživljavamo slaveći muku, smrt i uskrsnuće Isusovo. Taj Uskrsli je uvijek s nama kada se na ovaj način okupljamo. Kako bi bilo drugačije naše svjedočenje pred drugima, nevjernima, kada bismo rekli da nedjeljom idemo na 'susret s Uskrslim'. Ne na neki obred u kojem se samo slavi prošlost, neki spomen davnih događaja. Naprotiv, Pisma se danas obistinjuju. Koji li veliki propust čine mnogi kršćani kada izostaju s nedjeljne mise, štoviše kada je potpuno zapuste, čak i na današnji dan!

Molit ćemo danas da milost uskrsnuća Isusova prosvijetli naše sumnje, odagna našu tamu, naše oklijevanje i nijemost, kako bismo zaživjeli novim životom. Neka nas čar i ljepota ovoga blagdana prati na putu u budućnost. Neka nam pomogne da budemo riječju i životom širitelji Kristove radosti i mira, koji će imati zadnju riječ na kraju povijesti. Za to se isplati živjeti. U toj vjeri vama dragi kršćani i vašima u obitelji želim sretan i blagoslovljen Uskrs.