MISLI UZ PETU NEDJELJU KROZ GODINU (6. veljače 2022.) ZAŠTO BAŠ JA?

Često se događa da se mnogi, kada nešto treba učiniti, povesti neku akciju, štoviše da netko 'prvi počne' čuje pitanje: 'Zašto baš ja, gdje su drugi'? I tako mnoge inicijative ostaju 'slovo na papiru', bez ostvarenja ili ne takvoga kako bi trebalo. Kao da nam je 'u naravi' da se 'izvlačimo' i prebacujemo odgovornost na druge.

Da su apostoli, obični ribari počevši od Petra, tako postupili Isus bi našao neke druge koji će pronositi njegovu radosnu vijest o spasenju, ali Petra ne bi nitko spominjao i slavio. Jednostavno, promašio je 'svoj čas'. Ali srećom, očito i zbog 'očaranosti' Kristovim pozivom koji je žario 'nečim novim' Petar i njegove kolege, ostavljaju 'mreže' i kreću za Isusom. Ali ne misle samo na sebe. Naime, ako sami za sebe, ako smo svi mi zaista našli smisleni životni put - a pokraj sebe vidimo ljude koji su na neki način 'bolesni' od ovog društva i njegova načina življenja - onda ne smijemo ostati nezainteresirani za druge. Naime, postavlja se pitanje: spašavamo li se mi kršćani ako na 'obalu vječnosti' stignemo, da da iz rijeke povijesti nismo i drugi spasili?

Ipak čudesni poziv - na spašavanje ljudi!

Poslušajmo izvadak iz evanđelja po Luki:

"U ono vrijeme: Dok se oko Isusa gurao narod da čuje riječ Božju, stajaše on pokraj Genezaretskog jezera. Spazi dvije lađe gdje stoje uz obalu: ribari bili izašli iz njih i ispirali mreže. Uđe u jednu od tih lađa; bila je Šimunova pa zamoli Šimuna da malo otisne od kraja. Sjedne te iz lađe poučavaše mnoštvo.

Kada dovrši pouku, reče Šimunu: "Izvezi na pučinu i bacite mreže za lov." Odgovori Šimun:"Učitelju, svu noć smo se trudili i ništa ne ulovismo, ali na tvoju riječ bacit ću mreže." Učiniše tako te uhvatiše veoma mnogo riba; mreže im se gotovo razdirale. Mahnu drugovima na drugoj lađi da im dođu pomoći. Oni dođoše i napuniše obje lađe, umalo im ne potonuše.

Vidjevši to, Šimun Petar pade do nogu Isusovih govoreći: "Idi od mene! Grešan sam čovjek, Gospodine!" Doista, zbog lovine riba što ih uloviše bijaše se prenerazio on i svi koji bijahu s njime, a tako i Jakov i Ivan, Zebedejevi sinovi, drugovi Šimunovi. Isus reče Šimunu: "Ne boj se! Odsada ćeš loviti ljude!" Oni izvukoše lađe na kopno, ostaviše sve i pođoše za njim."

Ribari su se uzalud trudili cijelu noć. Posao im je bio bez uspjeha. Međutim, na Isusovu riječ čine ono što inače ne bi obdan nikada činili, jer se to ne radi. I sve je moglo završiti ovdje. Ali Isus šalje Petra ponovno, u novi ribolov, u kojemu su ulovili mnogo riba.

Što ovo znači? Isus koristi priliku da učenike pozove, te da im rekne da će odsada "loviti ljude", odnosno biti "ribari ljudi". Možda izraz 'loviti' zvuči čudnovato. Ipak je to simbolički izraz, a znači 'privlačiti za Isusa' i njegovu poruku, za Božje kraljevstvo. Htio im je reći da neće biti poslani da osvajaju niti da izrabljuju, već da podižu ljude time što ih dovode u 'Isusovu mrežu ljubavi', u puno životno ostvarenje. Jer Isus dolazi da uzdigne čovjekovo dostojanstvo, pomažućim mu, preko svojih 'poslenika-ribara', da iz dubina samoga sebe, svojim životima bude plodan dobrotom i humanošću, da bude kao Božje stvorenje sustvoritelj novoga svijeta, jasno, uz Božju pomoć.

Isus poziva Petra i sve poslije njega da naviještaju Božju riječ, da obilno dijele od Božjih dobara ('puni Božje ljubavi od koje izgaraju - kao 'mreže koje su se razdirale od mnoštva riba') grade novo čovječanstvo, da podižu ljudi.

Pomisao na nedostojnost - ali i snagu Božje riječi!

Ipak, vratimo se malo slučaju 'čudesnoga ribolova'. Apostoli, od Petra do drugih, poslušavši Isusa, makar im je poziv na lov 'u pol bijela dana' izgledao i više nego čudnim, na Isusovu riječ 'bacaju mreže'. Time su zapravo pokazali, možda toga u tom momentu i nisu bili svjesni, što je bît vjere?

Naime, današnji čovjek na svim je područjima stekao spoznaje, o kakvim se do nedavno nije moglo ni sanjati. Znanosti i tehnika imaju svoje mjesto, i teško bismo bez njih mogli zamisliti život. Ali u našem životu ima i takvih problema i pitanja koja sa svom stručnom spremnom i svim znanstvenim spoznajama ne možemo riješiti. Znanost i tehnika nisu tu kompetentne, ne mogu odgovoriti na cijelu istinu života. Sveukupnost, cjelina im stvarnosti izmiče. Odgovor na pitanja odakle, zašto, kamo ne mogu dati. Zapadni je čovjek tako navikao čekati odgovor od znanosti da mu je teško učiniti korak i vjerovati "na riječ", na Božju riječ. Očito sama ljudska riječ nije dosta, jer zapravo vodi uvijek u nova bespuća. Tu je zapravo klica krize vjere.

Slučaj Petra nam ilustrira kako je moguće vjerovati. On je stručnjak u ribolovu a pouzdaje se u riječ Isusovu. Hoćemo li i mi u životnim situacijama, u krizama, naći izlaz i moći prihvatiti novost Isusova poziva? Ne treba ostaviti svoj posao i zanimanje (kao što to nisu ni apostoli učinili), već u svakodnevnom životu naći izlaz koji nas vodi 'na više', koji daje smisao svemu. Ako se otvorimo Isusovoj riječi, ona nas može povesti neslućenim putovima, kao Petra, Jakova i Ivana. I koliki su poslije njih učinili 'velika čudesa', odnosno velika dijela, dok su drugi smatrali da je to nemoguće? Koliko su župnici i župljani okupili puno ljudi, gdje više toga funkcionira na začuđujući način, dok u drugima župama, i kod svećenika i kod vjernika, vlada 'očajnička rezignacija'. Evo prilike da se o tome razmisli i danas u sve težim uvjetima, u situaciji 'korone', u vrijeme inflacije, sve većega poskupljenja i neizvjesnosti.

Pritom se rađa misao? Pa ja nisam dostojan, ja sam grešan? Ništa čudno. Tako se osjetio i apostol Petar, sve dotle da je rekao Isusu: "Idi od mene! Grešan sam čovjek, Gospodine!" Drugim riječima, 'uhvati se ti boljih'. Isus će njega i ostale ohrabriti s riječima "Ne boj se ...". To znači da Isus računa na našu nedostatnost i grešnost. Znade da smo slabi ljudi, da se brzo prestrašimo zadatka koji nam je povjeren, od mladih roditelja, djece i mladih, svih ljudi! Upravo je k takvima došao, a ne k onim tzv. pravednima, umišljenima. S njima se ne može 'na kraj'. Oni samo mudruju, 'prave se važni', a kada treba 'potegnuti', angažirati se u nekoj akciji, pogotovo ako izgleda čudnom i naizgled neuspješnom, njih nema. Ako to imamo pred očima ne ćemo olako isključivati pojedine ljude, od svećenika do zadnjega vjernika, govoreći: pa što je on bolji od mene, nije baš na 'nekoj visini' zadatka, tko je on? Grešan kao i svi ostali. Da, ali pritom ne vode računa da je Isus upravo došao k takvima, da ih pridigne. On od takvih 'čini' velike ljude, u ovom slučaju apostole koji će biti stupovi u vjeri njegove buduće zajednice učenika.

Problem 'izvlačenja' na račun drugih

Izgovor sa nekom nedostojnosti, znači zapravo 'izvlačenje' iz odgovornosti koja je svima povjerena. To je problem koji vlada kod mnogih ljudi, pa i vjernika koji neće prihvaćati neke uloge i službe u kršćanskoj zajednici, tvrdeći da ima 'boljih'. Što ako Isus, preko glasa Crkve (svećenika ili drugih vjernika) želi baš nas, jer uspjeh na kraju krajeva ne ovisi o nama, nego 'bacamo mreže', da se zalažemo na Isusovu riječ, nošeni snagom njegova Duha? Pokušajmo o tome razmisliti kako se ne bi dogodilo da mnoge inicijative u našim obiteljima , našem mjestu, u školi, na radnom mjestu, u župnoj zajednici ne bi propale jer je previše onih koji se 'izgovaraju' da nisu za to sposobni, a zapravo im se ne da založiti se, živeći i nesvjesno 'na račun drugoga'. A to nema perspektive. Tko je za to kriv? Očito oni koji se 'izvlače'. Vrijeme je da napustimo takva razmišljanja i ponašanja!