ISUSOV PROROČKI NAUK SA ISCJELITELJSKIM DUHOM - Neke poruke iz liturgije 4. nedjelje kroz godinu (31. siječnja 2021.)

Nakon što je Isus okupio prve učenike i narod se počeo okupljati oko njega, počeo je naviještati Kraljevstvo Božje. To je bilo veliko iznenađenje i izazvalo je razna pitanja. Počelo se, naime, događati nešto što je ljude uvjeravalo da je on zaista neki sasvim drugačiji, štoviše potpuno izvanredan prorok u kojemu je Božji Duh. U svakom slučaju počinje se događati nešto sasvim novo. Bilo da ste bili na Misi ili niste, evo još jedne prilike da se više otvorite tome 'novome', pitajući se koliko se otvaramo Božjemu Duhu!

U čemu se, po evanđelistu Marku, čije se evanđelje čita ovih nedjelja, pokazala jedna od jako važnih novosti koju Isus donosi?

Da ne donosimo cijelo Evanđelje koje se čita na današnju nedjelju, tko može, dobro je da, ako nije bio na Misi (ili je to počeo zanemarivati, ili to ne prakticira), otvori Bibliju i pronađe: evanđelist Marko, 1 poglavlje , 21-28 redak. Ovdje se iznosi najbitniji izazov.

1. Isus nastupa kao učitelj čiji nauk ne samo da zanosi okupljene nego i liječi "opsjednutog čovjeka nečistim duhom". Naime, kada je bio u gradu Kafarnaumu, u židovskoj sinagogi, govoreći tako da su se mnogi divili, tu se zatekao neki čovjek opsjednut nečistim duhom. Najednom je počeo vikati: "Što ti imaš s nama, Isuse Nazarećanine? Došao si da nas uništiš? Znam tko si: Svetac Božji!" Sada se zamislimo kako je to moglo iznenaditi sve prisutne, pogotovo kada je Isus zaprijetio: "Umukni i iziđi iz njega!" I nečisti duh strese čovjeka i galameći iziđe iz njega. Iznenađenje ljudi bilo je sada na vrhuncu, sve dotle da su se zaprepastili i pitali o čemu se to radi, uz konstataciju: "Nova li i snažna nauka! Pa i samim nečistim dusima zapovijeda i pokoravaju mu se."

2. Što ovo znači? Došao je Netko čije djelovanje nije samo govor nego i radnja. Naime, uz naučavanje on i liječi. To je mnogima značilo da se zaista približilo "Kraljevstvo Božje", da se Bog drugačije i jače angažira. Štoviše, i sami nečisti dusi moraju priznati da je on "Svetac Božji". A ostali prisutni uvjeravaju se da je Isus onaj "koji ima vlast", ne netko tko olako nešto obećava već i ostvaruje. Njemu se, naime, moraju pokoriti i nečisti dusi.

3. Isus je, dakle, prorok koji ostvaruje novi Božji svijet (kraljevstvo Božje), ne samo riječima nego i djelima. Dakle, kraljevstvo Božje se definitivno približuje, nije nešto dalekoga, obećano za budućnost. Štoviše, ono je na djelu. Još više, Isus je taj novi Božji svijet, jer ono što radi izražava ono što on jest, a to je Spasitelj.

4. Evanđelist Marko želi istaknuti upravo ozdraviteljski učinak Isusova navještaja, te time želi da dođe do izražaja njegova veličina, odnosno da je sâm Bog na djelu. Drugim riječima, Isus je ne samo čovjek nego i Bog, Bogočovjek. Zanimljivo, taj Bogočovjek i liječi, pa Marko ističe Isusovu iscjeliteljsku odnosno terapeutsku djelatnost. Isus je veliki božanski liječnik koji je došao ljude osloboditi od njihovih "opsjednuća" mnogim krivim i zlim dusima.

5. Je li današnji svijet veliki "bolesnik"? Mnogi postavljaju to pitanje, želeći naglasiti njegovu zarobljenost od strane raznih "duhova". Današnji evanđeoski odlomak ne govori o "psihičkom bolesniku" nego baš o opsjednuću nekim "zlim duhom". Nije potrebno ići u rasprave koje su osobine tog "duha", nego je mnogo važnije uočiti poruku i u svjetlu te poruke promatrati današnju situaciju, odnosno današnje ljude. Događa se, naime, da neki mogu imati opsjednuća raznim "duhovima", kao što su na primjer egoizam (sebičnost), materijalizam (trka samo za materijalnim dobrima), karijerizam (postići više mjesto i slavu svim sredstvima), fanatizam (tvrditi samo svoje uz netrpeljivost prema drugima uvjerenjima, luda zagrijanost, čak i čudna i pretjerana religioznost koja se ne otvara novome, uporno i zagriženo držati svoje običaje i tradicije pa makar više ne vrijede), i tako dalje. lzgleda da je "opsjednuće" trajni element čovjekove zemaljske situacije.

6. Pitanje za naš "ispit savjesti": Koji nas duh pokreće i vodi?

• U nama postoje "magme zla", stanovita količina zloga, i samo je pitanje dana kada će provrijeti. Zapažamo li da dopuštamo "silama zla" u nama i oko nas da nama "ovladaju", na primjer: laž, mržnja, nepovjerenje, zločestoća, nemar za činjenje dobra, sklonost na trajno ogovaranje, kritiziranje, i tako dalje... Pitanje za praktične kršćane: je li na djelu uglavnom formalizam u vjeri, a to znači: pomolim se, idem u crkvu iz neke navike, da i to "obavim" (o kako je nezgodna ova riječ za kršćanski život!).
• Sto mislite nije li danas upravo u porastu zločestoća, na što se mnogi tuže, a ne znaju odgovoriti zašto je tako? Zašto se to događa, čak i medu duhovnim osobama, onima koji idu u crkvu? Neki su se nadali da će nas ove strašne nevolje koje su nam se dogodile kao korona, potresi i drugo više zbližiti, kao što je to bilo u vrijeme domovinske obrane. Ali ??? O kako nam trebaju dobri ljudi s kojima se možemo družiti, razgovarati o svemu, ne strašeći se da ti spremaju "zasjedu", da su već smislili i načinili u neku "klopku"! Kako je važno biti dobronamjeran, imati razumijevanja za druge, pa i onda kada pogriješe!
• Rješenje je u predanju Božjemu Duhu koji želi ljude okupiti kao braću i sestre, da zavlada ljubav, praštanje, povjerenje, mir, radost zbog određenosti za vječnost, za vječnu sreću (raj)? Ako se gubi "vjera u čovjeka" tu ne koristi vjera u Boga, tu on "nema mjesta".

7. Jedno problemsko pitanje. Neki kažu: ako je Isus došao da nas spasi od zla, zato ga i zovemo Spasiteljem, kako to da se to spasenje slabo vidi, zašto toliko zla? Odgovor: dana nam je šansa i snaga da se borimo protiv zla, već od našega krštenja. Apostol Pavao će reći: da, spašeni smo, ali u nadi (vidi: poslanica Rimljanima 8, 24). Vidimo li danas u evanđelju kako je Isusova riječ u onom opsjednutom čovjeku uznemirila nečistoga duha. Sto to znači? Trebamo slušati Isusa koji govori Božje riječi ali i donosi Snagu koja mijenja situaciju. Ne bi li kršćani trebali biti ljudi koji se, makar nekad iz slabosti dopuste da ih povede "loš duh", znaju pokajati, dobro promisliti što se to s njima događa i načiniti odluku da će se popraviti. I odricanjem od zla i pojedinih grijeha (o tome smo u crkvi pitani u vrijeme obnove krsnih obećanja) mi postajemo "proročki znak" za druge, poput Isusa. Dakle, pitanje: koliko smo se otvorili Isusovu nauku da nas izliječi od opsjednuća raznim "zlim duhovima". Biti "zanesen" Isusovim naukom, kao mnogi kada je Isus u sinagogi progovorio, već smo na dobrom putu, time je počelo obraćenje, "nečisti duh" ima sve manje šanse, gubi i mora se povući. I to je trajni proces. To znači da nije dovoljno da smo se jednom odrekli zla i onda je sve riješeno. Ne. Moramo biti spremni cijeloga života, svaki dan, na "novu borbu". Psalam koji se čita ili pjeva poslije 1. čitanja (na Misi) ove nedjelje glasi: "O da danas glas Gospodnji poslušate: ne budite srca tvrda!"

DODATAK

Promislimo o riječima ove dvojice pjesnika: što nam govore, na što nas upućuju?

Jer, bili smo i ostajemo često "zaneseni" znanošću i tehnikom, u uvjerenju da će nam donijeti sreću, osloboditi od raznih nevolja, neljudskih uvjeta života. To se velikim dijelom i dogodilo, život je u mnogočemu postao lakši. Međutim, to nije dosta. Čini se kao da su s nama potpuno "zavladali", da su nam 'sve' (dovoljno je sjetiti se televizije, interneta, mobitela, automobila ...), pa se događa da sve manje "imamo sebe" i da jedni druge "gubimo" (i u samoj obitelji), sve smo udaljeniji i tužniji. Tu se lako udomljuje "nečisti duh", kao opasan virus koji sve razara.

1. TAKO SE TEŠKO ŽIVI, tako se kratko živi, pa još dobra polovica tog teškog i kratkog života nam prođe u mržnji i nesporazumima. Oh, ugasite mržnju! Ljudi su nam potrebni i nikako se, nikako ne može živjeti bez opraštanja. Svi su mi ljudi i te kako potrebni. Svi, od one starice koja me je primila na ruke kada sam došao na svijet, pa do onog nepoznatog prolaznika koji će, kada me budu nosili na neko groblje neki ljudi, skinuti kapu i prekrižiti se i zaželjeti mi vječni mir i laku zemlju. Vječni mir! - kako je dobra i velika ta lijepa želja! Živite i borite se kako najbolje umijete, molite se Bogu i volite svu prirodu, ali najviše ljubavi, pažnje i sućuti ostavite za ljude, ubogu braću svoju, čiji je život nestalni pramen svjetla između dvije beskonačnosti. Volite ljude, često im pomozite i uvijek ih požalite, jer su nam svi ljudi potrebni. 

(l. Andrić)

2. IŠAO PUTNIK kroz atomski vijek i kad već dosta visoko stiže pogledom svrne dolje gdje ležaše atomski vijek: posvuda dokle je sezalo oko, sam beton i gvožđe, gvožđe i beton u svakojakim oblicima te bacaju u neonskom svjetlu duge i tvrde sjene kroz vrijeme. Gledao sve to putnik, pa kad je shvatio kako je suvišno njegovo srce sred svega toga, navre mu na oko suza.

(M. Bor)