DVADESET I ŠESTA NEDJELJA KROZ GODINU (25.rujna 2022.godine) Bogatstvo siromaštva i siromaštvo bogatstva

Misna čitanja: Am 6,1a.4-7; 1Tim 6,11-16; Lk 16,19-31

U svojim govorima Isus je često siromahe spominjao i bogataše opominjao. Zanimljivo, na samom početku njegova propovijedanja - kao svojevrstan 1. članak evanđeoskog Manifesta - stoji proglas: Blago siromasima...! Također, svima je dobro poznato ono slikovito upozorenje da će lakše deva proći kroz iglene uši nego bogataš u kraljevstvo Božje. I slično tome. A evo sada nam, ovom vrlo ozbiljnom prispodobom govori to isto, ali na drugi način - slikom i iz našega svakodnevnog života potiče nas na razmišljanje o odnosu između bogàtstva i siromāštva. Sudbina Bogataša i siromašnog Lazara sadrži snažnu pouku i poruku.

Ali nisu to jedine po(r)uke kojima su kršćanski vjernici svakodnevno izloženi u cijelom svijetu... Naime, za razliku od ove Isusove prispodobe, danas su rijetke priče, osobito filmske, koje istinito prikazuju i drugu stranu odnosno i drugo poluvrijeme života bogatāšā! Otvoreno, kao u Evanđelju. Današnji mediji, poglavito televizija, prikazuje lažnu stranu života bogatih ljudi. Odnosno - samo jedan dio! Zato mase (pretežito siromašni!) - videći taj lažni glamur - uzdišu, zavide, rastu im apetiti za nedostižnim, a kod mladih se formira nekritički odnos prema životu, pa sanjaju i maštaju o zvjezdanom uspjehu, bogatstvu i moći preko noći - dive se tzv. supertalentima, suosjećaju sa zavodničkim negativcima...itd. No budući da nema trajnog uspjeha bez ozbiljna rada i uložena truda, rađaju se frustracije i kod mladih i kod starijih... Očito, medijska obmana je planirana!

Ali zato u Evanđelju imamo sliku koja prikazuje cjelovit život, tj. sudbinu čovjeka i na zemlji i poslije smrti. To je upravo ova prispodoba o Bogatašu i siromašnom Lazaru. A ona je zapravo Isusova pouka i upozorenje koliko BOGATSTVO može biti zamka i stajati nas sretne vječnosti! Isus nam želi poručiti da u konačnici bogatstvo ne daje nikakvu prednost, a da Bog uvijek ljubi siromaha. Nije bogatstvo samo po sebi zlo. Problem je u tome što se bogataši (poput ovoga iz evanđeoske priče), kao i većina imućnika ovoga svijeta, uzdaju samo u svoj kapital. I na kraju im sve propadne i oni s tim! Gdje su bili? - Nigdje! Što su radili? - Ništa? Rezultat života? - Promašaj! Kao kad alkarpogodi "uništa" ili nogometaš kad promaši jedanaesterac...

A što bismo mi, poglavito stariji, rekli nakon "nekih" godina života? Kako bi svatko od nas za sebe odgovorio na pitanje:

- Što je tvoje bogatstvo? Kako njime raspolažeš?

- Imam samo mobitel... laptop... bicikl... skuter... automobil... kamion... biznis... i sl. - odgovorili bi neki. Ali, čekaj malo - zar nemaš pamet, dobrotu, zdravlje, ljepotu, plemenitost, ljubav, život, sakrament krštenja... - zar to nije bogatstvo?! Tko ti je to dao? Kako se time služiš? Upravo TO su važna pitanja!

Znademo dobro kakva je ljudska sklonost analiziranju tuđih života. Kao što u tv-sapunicama čine svi likovi - samo tračaju jedni druge. Tako možemo biti u napasti da u bogatašu iz ove Isusove priče vidimo samo npr. današnje političare, jer ništa ne rade, 'prodaju maglu', imaju velike plaće, žive na naš račun itd. - baš kao oni što bi ih prorok Amos (1. čit.) danas žestoko ukorio jer samo žderu, loču, koriste najskuplje parfeme i automobile - a baš ih briga za (ubrzano izumiruću) Hrvatsku!

Ali nemojmo se zavaravati, jer Isus želi da mi o sebi razmislimo. Dakle, odlučujući su naši odgovori na sljedeća pitanja:

• smatram li ja sebe bogatim ili siromašnim?
• jesam li Bogu zahvalan za mnoge darove koje imam?
• kako se služim onim što posjedujem?
• kako koristim talente koje mi je Bog dao?!

Jer ovo je važno: niti je siromaštvo poželjno, niti je bogatstvo prokleto - presudan je odnos prema onome što posjedujemo, što imamo. U tom smislu znakovit je Isusov opis bogataša: oblačio je najskuplju odjeću i danomice se sjajno gostio, i u toj svoj svojoj brizi za samoga sebe uopće nije niti vidio jadnog siromašnog Lazara! Čak je pas imao više sućuti pa mu je lizao rane. Strašno... No još je znakovitije da je taj bogataš ostao isti i nakon smrti - drukčije i nije moguće! Tek je iz pakla ugledao Lazara, u raju zajedno s Abrahamom, i tek tada im se obraća: Abrahame, molim te pošalji Lazara da mi donese malo vode... Dakle, sebičnjak, teški egoist i dalje misli najprije i samo na sebe - traži kap vode od onoga kojemu nije dao ni mrvicu kruha! Ali, takvima više nema pomoći.

To znači da čovjek već sada i ovdje odlučuje i o svojoj vječnoj sudbini. Premda većina nas nismo nikakvi bogataši, ipak je potrebno paziti da nas ne zavede prokletstvo pohlepe tzv. bogova novca koji žive i rade po pravilu koje je formulirao nekadašnji američki ministar vanjskih poslova Henri Kissinger, štićenik moćnog Rockefellerova kruga: "Kontroliraj naftu i kontrolirat ćeš cijele države. Kontroliraj hranu i kontrolirat ćeš ljude. Kontroliraj novac i kontrolirat ćeš cijeli svijet!" Ali jao njima - ako se ne obrate svi će jednom tražiti da im neki Lazar olakša paklene muke!

Važno je stoga da promislimo o sebi - kako reagiramo kad vidimo prosjaka ili siromaha? Prisjetimo se što kaže Sv. Vinko Paulski: "Ako siromahe promatrate obasjani svjetlom vjere, uočit ćete da ih prati podjednaka sudbina kao i Sina Božjega, koji je odabrao da bude siromašan. I kad je trpio, premda je gotovo i izgubio obličje čovjeka, postavši poganima lud, a Židovima sablazan - on se njima pokazao kao navjestitelj blage vijesti siromasima: Otac me posla da naviještam evanđelje siromasima. To i mi moramo osjetiti u duši i nasljedovati ono što je Krist učinio..."

Zgodno se u ovo uklapaju i stihovi jedne zabavne pjesmice, koji su naizgled banalni, ali su istiniti: Siromah sam, nije me sramota / ja ne tražim puno od života... Nije bogat koji puno ima / nego onaj koji daje svima! Zato nam i Sv. Pavao posvješćuje: Poznate darežljivost Gospodina našega Isusa Krista! Premda bogat, radi vas posta siromašan, da se vi njegovim siromaštvom obogatite (2Kor 8,9). Kakva radosna vijest! Evanđelje!

A.K.