DRUGA NEDJELJA KROZ GODINU (15.1.2023.) Ljubav u srcu i mir među sobom

Živimo u teškom i opasnom vremenu. Vremenu krize, ratova, nasilja, mržnje, prijezira, omalovažavanja, nepriznavanja, težnje za lagodnim životom, užicima, zabavom... Sbi bi htjelisve, bez žrtve i požrtvovnosti, bez pluga i motike kao što se ono kaže.

Svjedoci smo toga da je naše vrijeme vrijeme srozavanja svim moralnih vrednota. Lopovluk, bezobrazluk, podvale na sve strane - od vrha društva do dna. Svađe između onih koji bi morali po svojoj društvenoj poziciji biti primjer razumnog ponašanja i djelovanja, a vidimo da ponašanje nekih je kao da su pijani ili drogirani. Otima se tuđe, plačka se, otimaju se i preprodaju tuđa djeca, radniku se otima njegov trud i muka, iskorištava ga se do maksimuma, ubija se nerođene, u nekim zemljama ubija se stare i nemoćne jer su tobože teret državi, odnosno onima koji bi htjeli da sav dobitak ide samo na njihov bankovni račun. Ubija se ne one druge, čak se i cijele narode želi uništiti jer ne prihvaćaju biti roblje nečije nezasitnosti i bahatosti, a onda stradaju i jedni i drugi, a usput i svi ostali.

Pitamo se kako izaći iz te, u stvari sveopće krize u kojoj se nalazi svijet i svi mi s njim?

Kako da čovjek, stvoren na sliku predobroga Boga, postane onakvim kakvim ga je Bog zamislio u početku postojanja, prije nego se Bogu iznevjerio i upao u zlo? Kako da čovjekotkrije u sebi ono svoje najplemenitije svojstvo, da postane sposoban za nesebičnost, altuizam, za opće dobro?

Da bismo se oslobodili zla u koje sve više tonemo, moramo nešto promijeniti. Temelj svih zala je prihvaćanje zlog ponašanja i djelovanja, odnosno život u nemoralu, a temelj svakog napretka i hoda prema sve većem općem dobru za seve, a ne samo za neke, je odbacivanje nemorala pod bilo kojim vidom i jedna temeljita moralna i duhovna obnova .Bez toga i ako se to ne dogodi - otići će s k vragu. I to bi moglo biti, nažalost, uskoro.

Događaju se političke i strukturne promjene ali one same po sebi nisu dovoljne. Da bi došlo ik kod nas i us vijetu do stvarne promjene na bolje - potrebna je po Bogu obnova ljudskog srca. Bez takve obnove nikada neće doći do željena procvata.

Budući da smo pročitali tekst u Ivanovu evanđelju ( Iv 1, 29-34), možemo oslikavanje situacije našega vremena gčledati najprije kroz pojavu Ivana Krstitelja. Bila su isto tako teška vremena, mnogi su čeznuli za oslobođenjem, iščekivali da se dogodi neka velika promjena, da ponovno živnu i krenu prema novim uspjesima. Tragali su z anačinom kako da se oslobode tuiđinske vlasti i kako da ožive i obnove sve što je zbog ropstva u zaostatku.

Ivan Kristitelj se pojavio na rijeci Joradanu i krstio je u znak obraćenja, u znak pokore. Pozivao je na moralnu obnovu. Valja zapaziti da je Ivanov poziv bio doista najprije poziv na osobnu duhovnu obnovu. Ako njegov govor prevedemo na današnji izraz može se reći da je govorio: " Sami se promijenite, nema vam oslobođenja ako ne postanete u sebi oslobođeni, ako iznutra ne postanete novi ljudi. Obratite se!"

Ponavljali smo stih 40. Psalma: " Evo dolazim, Gospodine, vršiti volju tvoju!" Time smo iskazali spremnost da ispunimo u ovom svom vremenu sve što Bog od nas očekuje. Bog, naime, očekuje da izgrađujemo svijet po nadahnuću ljubavi, u kojem mržnja i sebičnost neće imati prevage ni mjesta. Znamo da to nije stvar naše ljudske moći nego Njegove božanske ljubavi. On koji na se krstio vodom i Duhom Svetim dao nam je novo srce koje gori božanksom ljubavi. I ako svijet ne može naći snage za svoju potpunu preobrazbu mora se obratiti za pomoć Onom koji daje novo srce.

Svi smo kršteni tim krstom Duha. Postali smo s Jaganjcem jedno otajstveno tijelo, jer ako Jaganjac odnosi grijeh svijeta i mi smo s njim sudionici. Sudjelujemo u tom oslobođenju svijeta od grijeha. To je za nas moralna obnova.

Moralna obnova kao stalni proces vlastita osobnog obraćenja i kao poziv i služba pomirenja ne smije nikada biti izvrnuta u ideološku obnovu koja bi pretendirala da umjesto obnove srca započne neku političku i ideološku čistku među ljudima. Ne smije se dogoditi da ljudi, umjesto da shvate kao misterij, koji na dubok, nikad posve dokučiv način pogađa sve ljude i narode, počme hajku za krivcem, zanemarivši vlastito obraćenje srca.

Vrlo je pogubno kada ljudi počmu sami sebe izuzimati krivnje za grijeh, kada stalno traženeke druge krivce. Uvijek su im krivi oni drugi. U naša je vrijeme osobito naglašena težnja da se drugi porglase krivcem. Takva mišljenja ne mogu donijeti moralnu obnovu. Svi moramo shvatiti da grijeh vlada u našim srcima i pogaša sve ljude. Zato svi moramo sudjelovati u njegovu dokidanju. Onaj koji jedini može do kraja izbrisati grijehe, koji daje Duha ljubavi, poziva nas da s Njim krenemo u novu civilizaciju, civilizaciju ljubavi i života.

Teška su vremena, zloća, grijeh, nepravde...toliko su narasle da su postale neprobojna pregrada naše budućnosti. Moramo je srušiti. Čime? Ljubavlju! Ne nekom novom mržnjom, ne novim nasiljem, ne osvetama. Ljubav pokriva mnoštvo grijeha. Samo čistim srcem možemo se nadati da će nas naš Bog obdariti mnogostrukim darovima Duha, stvaralaštvom, marljivošću i ustrajnošću da prebrodimo sve nevolje što su nam ih nanijeli svi dosadašnji ratovi, a prijeti nam mogućmom potpunom propašću i ovaj koji se vodi i danas na istoku našeg kontinenta kao najgrublji izraz grijeha svijeta. Ljubav u srcu i mir među sobom - to je zalog naše prave budućnosti. Amen.

M.R.