ČETRNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU (9.7.2023.) Mir i odmor uz Isusa
Misna čitanja - evanđelje: Mt 11,25-30
Dođite k meni… i ja ću vas odmoriti.
Učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj…!
Tako nam se Isus predstavlja u svjetlu Zaharijina proroštva (1. čitanje) - krotka i ponizna srca. Isus poziva svoje slušatelje da taj stav od njega nauče i prihvate. To je mudrost koja nadilazi ljudske misli. Zato Isus slavi Oca što je tu svoju mudrost objavio malenima, tj. onima koji su prihvatili njegov nauk o krotkosti i poniznosti srca. Isus sam sebe naziva baš kako su ga proroci navijestili - kao Slugu-Patnika, kao onoga koji je "krotka i ponizna srca".
Isusov poziv svima umornima i obterećenima nije preporuka godišnjeg odmora - negdje blizu mora (kao što sada tisuće stranaca-turista jure našim cestama prema jugu) - nego to je poziv u dublji odnos s Bogom. Jer umor od nošenja životnoga tereta, svakodnevnog "križa", je stalna muka ljudskog života. Čovjek zato treba i mjesto i vrijeme za odmor.
Isus sve rado poziva k sebi. Iz izkustva znademo da nije moguć odmor uz nekoga s kim nemamo dobru komunikaciju, jako smo napeti tamo gdje ne osjećamo dobrodošlicu – kao npr. nevjesta kad dođe u suprugovu kuću, a svekrva je ne podnosi. Dakle, svaki se odnos gradi srcem. Međutim, Isus poziva sve umorne i obterećene i ne postavlja nikakve uvjete – sve prima otvorena srca.
Kada se vjernici nedjeljom okupe oko Isusa, onda na susret dolaze sa svojim teretima i svojim umorom. Tada otvore svoje srce i slušaju Božju riječ. Dok puštaju njegovu riječ u svoja srca – ako pozorno slušaju! – umor odlazi iz njihovih kostiju, a tereti postaju manji pa vjernici počnu osjećati novu životnu snagu. Oni koji to dožive, svoje izkustvo rado svjedoče i drugima.
Dakle, sv. misa je nama i odmor i škola! Jer dva su razloga zašto nas Isus poziva k sebi: prvo, da se odmorimo, i drugo, da od njega stalno učimo. Ali, čuli smo, On navodi dvije vrste učenika tj. đaka. Jedni su mudri i umni, a ipak teško uče. Zato što su oholi; unatoč silnom trudu i istraživanjima ne dolaze do skrivene tajne Božjeg srca. Njima znanje služi za razumijevanje, ali i za društveni prestiž, rast u očima drugih, položaje moći i bogaćenje.
Druga vrsta Isusovih đaka su tzv. maleni. Oni dobro uče i znaju slušati. Takvi su samo oni koji su svjestni svojeg neznanja i svoje malenosti, to su oni koji su ponizni. Oni na svojim leđima nose teret naroda i Crkve. Oni će – jer samo oni to mogu – i naš narod izvući i iz sadašnje demografske provalije. A učiti od Isusa znači slušati što on govori, gledati što on čini, vidjeti kako se on ponaša i truditi se svoj jezik, djelovanje i ponašanje uskladiti s njegovim. Isus svoje SRCE opisuje kao ponizno i krotko i poziva da se ugledamo u njegovo Srce. Srce se može oblikovati samo ako je ponizno. Ponizno srce u Isusovoj blizini nalazi mir i odmor. Zato je veoma koristno često ponavljati: Isuse, blaga i ponizna srca – učini srce moje po Srcu svome!
A.K.