BLAGDAN PRESVETOG SRCA ISUSOVA (Petak, 11. lipnja 2021.) Kakvo srce Bog traži

Ovaj blagdan nije toliko prisutan u vjerničkoj svijesti, kao što se dogodilo i sa nekim drugim važnim blagdanima, makar su od velikoga značenja.

1. Možda mnogi kršćani ne znaju otkada i kako je nastao ovaj blagdan? Nastao je na osnovi privatne objave Margerite Marije Alocoque (1647.1690), a proširen je za svu Crkvu od pape Pija IX. (1856.). Obojen je svojevrsnim koloritom: naglasak mu je bio na davanje zadovoljštine Srcu Isusovu za uvrede i nehaj ljudi prema svemu što je učinio za nas. Ta bi se zadovoljština sastojala u adoraciji, primanju pričesti kroz devet prvih petaka u mjesecu i sl. Snažno je motiviralo blagdan to što su se za pobožnost devet prvih petaka vezale velike povlastice i oprosti, dapače vječno spasenje. Ipak uza sve opaske koje bi se mogle upraviti na opravdanost ili neopravdanost toga kolorita (nekog automatizma), blagdan je u crkvenoj liturgiji ostao i poslije ozbiljnih koncilskih pročišćavanja.

Naglasak se stavlja na "ono bitno", a to je isticanje Božje ljubav i očitovane u Isusu Kristu. Biblijski će nam tekstovi pomoći da uravnotežimo biblijske i odviše afektivno poimanje srca. Za pravilno svetkovanje i čašćenje Srca Isusova to će biti od ne male važnosti.
Tako će blagdan, iako nastao iz možda odviše ljudski uvjetovanoga stanja, dobiti svoje novo i dublje obrazloženje.

2. U konkretnoj i globalnoj biblijskoj misli čovjekove je srce izvor njegove svjesne, intelektualne i slobodne osobnosti, mjesto odlučnih opredjeljenja, mjesto gdje je ispisan Zakon i otajstveno Božje djelovanje. Srce je mjesto gdje čovjek susreće Boga, koji je potpuno djelotvoran ostvaren je u Isusu Kristu.

3. Srce je čovjekova nutrina. Vanjština je ljudima uglavnom očita. Sklad između nutrine i vanjštine prirodan je i mi često 'čitamo' na licu i usnama ono što čovjek misli. Međutim, riječi i ponašanje mogu i prikriti stanje srca. Jer čovjek ima strašnu sposobnost da bude dvoličan. Time mu je i dvolično srce, to jest ono što naređuje izvanjsko prikrivajuće ponašanje. Biblija žestoko osuđuje takvo ponašanje.

4. Boga ne možemo prevariti. On ulazi duboko u život i sudbinu čovjeka, navodeći ga na iskrenost. Tako Bog stvara novo srce. Isus se predstavlja kao onaj koji ima takvo srce. On je blaga i ponizna srca, zapisat će apostol i evanđelist Matej. Kad mislimo na Srce Isusovo, onda je tu središte Božje dobrote i ljubavi, mudrosti, krotkosti i poniznosti. Ognjište svih vrlina. isusovu vanjštinu njegovo srce iskreno uređuje tako da ljudi vide u njemu Božje srce, to jest samoga Boga.

5. Ljudsko zlo, sve opačine (prijevare, ubojstva, mržnje, laži i sva druga zla) potječu iz srca. Po srcu biva čovjek dobar ili zao. Stoga, koliko je god važno odgajati čovjeka na intelektualnoj i spoznajnoj razini, u upoznavanju ljudskih i vjerskih istina i iskustava, toliko je potrebno, ako ne i više, odgajati mu nutrinu, to jest srce. Možemo se pitati ima li bolje pedagogije za odgoj ljudskog srca od one Isusove, sadržane u Evanđelju. I nema boljeg puta za odgoj srca do slijediti Isusa i u njemu samu Božju ljubav i dobrotu, koja je prošla zemljom, čineći dobro, pozivajući svoje na dobrotu, kako bi ljudi vidjeli "naša dobra djela", a da i ne spominjemo blaženstva ili posljednja pitanja na Sudu.

6. Neka Božja ljubav i dobrota iskazana svim ljudima u Isus Kristu bude za nas blagoslov, poziv i obveza.

 Molimo: ISUSE BLAGA I PONIZNA SRCA, UČINI SRCE NAŠE PO SRCU SVOME.