Adventska obiteljska duhovna obnova(promišljanje uz prvu nedjelju došašća)
Piše: Prof.dr. Milan Šimunović
Poštovani čitatelji!
Obraćam vam se u dogovoru sa vašim župnikom vlč. Milom Rajkovićem.
- U vrijeme, kada smo pogođeni 'korona-krizom' i moramo živjeti živimo s nizom 'ograničenja' kako bismo, ako je ikako moguće, što bolje sačuvali svoje i drugih zdravlje, kao ljudi i kršćani pozvani smo se više okrenuti sebi i tražiti odgovore na temeljna životna pitanja: TKO SMO, ODAKLE DOLAZIMO I KAMO IDEMO. Još konkretnije: ČEMU SE ZAPRAVO MOŽEMO NADATI?
- Vrijeme Došašća prije Božića je vrijeme većega produbljenja vjere i oslanjanja na Boga koji nam trajno dolazi ususret. To je osobito važno sada kada živimo u nekoj neizvjesnosti i strahu, neki čak i u čudnom beznađu.
- Ovdje ćemo donositi neke tekstove - NEDJELJOM i SRIJEDOM, koji nam mogu pomoći u boljem shvaćanju Došašća, bilo da zajedno kao obitelj o tome razmišljamo, bilo da pojedinačno ili zajednički molimo. Nekad će to biti razmatranje, negdje poticaj za 'razgovor', nekad i kratke 'duhovne priče', i dr., sve u obliku obiteljske kateheze, a ona izvorno (prema grčkom rječniku znači) zalaganje da Božja riječ u nama odjekne.
Poželjno je da oni koji se koriste elektroničkim sredstvima ovaj tekst isprintaju/kopiraju i ponude onima koji se ne služe internetom (osobito stariji).
MISAO PRVE NEDJELJE DOŠAŠĆA (Godina B)
Prva nedjelja Došašća otkriva nam konačni smisao našega života i upozorava nas na našu konačnu nadu. Ponajprije se spominjemo Kristova prošlog dolaska medu nas ljude i tako se pripravljamo na ovogodišnji blagdan Božića. Slušajući Božju riječ očekujemo Kristov konačni slavni dolazak i uspostavu njegova Kraljevstva mira i ljubavi medu ljudima.
PRVO MISNO ČITANJE (iz Staroga zavjeta - iz Izaije proroka): Bog nije daleko od nas. Naime, Često nam izgleda da se povukao i pustio nas same.. Naši grijesi nas dijele od njega. A ipak, on je naš Otac On je uvijek kadar razdrijeti 'zastor' koji nas od njega dijeli i očitovati se našim očima. Od nas se traži jedino otvorenost.
DRUGO MISNO ČITANJE (Iz Novoga zavjeta: Apostol Pavao, Prva Korinćanima, glava 1, redak 3-9). Gospodin će doći. Velika je milost da možemo živjeti nadajući se Kristovu ponovnom dolasku. No, od nas se traži velika odgovornost: moramo ljudima oko sebe pružati svjedočanstvo uvjerljive i žive vjere.
EVANĐELJE (Evanđelist Marko, glava 13, redak 33-37). Iščekujemo Gospodina! Krist govori o svome dolasku na kraju vremena. On će doći iznenada poput domaćina koji se vraća s putovanja. Od nas traži da budemo "budni" kako nas po svome povratku ne bi iznenadio. Zato se kršćani ne smiju zapustiti na putu vjere.
ADVENTSKI OBITELJSKI KATEHETSKI SUSRET (br. 1) PRVA nedjelja Došašća - 29. studenoga 2020.
KAKO ŽIVJETI VREDNOTE DOŠAŠĆA
U 'VRIJEME 'KORONA-KRIZE' u župskoj zajednici i obitelji
Četiri nedjelje -jačanje vjere u Božji ulazak u našu povijest
Vjernici kršćani (katolici) pripremaju se kroz četiri nedjelje za jedan od najvećih blagdana - BOŽIĆ. To je Dan, ili dani, kada slavimo BOŽJI ULAZAK u našu povijest, i to rođenjem Isusa (Sina Božjega) kao Bogočovjeka. Bog želi biti naš suputnik i supatnik, pomoći nam nositi životne 'križeve', kako bismo u životu zaista uspjeli izdržati i ući u nebesku slavu.
To vrijeme zovemo Došašće ili (kako se često govori) Advent (a ova riječ dolazi od latinske riječi koja označuje 'dolazak'). To vrijeme prije Božića prilika je za Crkvu da snažnije izrazi svoju vjeru u Boga "koji trajno dolazi". To se, naravno, treba pokazati u životu shvaćenom kao priprema i želja da se čovjekovo potpuno ostvarenje dogodi u Bogu.
Gdje je problem?
Problem je ako bismo ostali samo u 'prošlosti', u uvjerenju da je Bog u Isusu 'jednom došao' (pred 2000 godina). Naprotiv, on nam i sada stalno "dolazi". Naš život je upućen na trajno razmišljanje o susretu s Njime (osobito na Misi) i iščekivanje konačnog susreta o Njegovu drugom dolasku (na kraju vremena i svijeta).
Rast u vjeri znači danas više jačati 'svijest budućnosti', jer Kristov slavni dolazak tek iščekujemo. Već psihološki gledajući prava rješenja čovjeku ne daje toliko prošlost nego budućnost, svijest da će jednog dana ipak biti bolje nego sada. Tako već apostol Petar govori kršćanima da bi se trebali isticati u svetu življenju i pobožnosti, iščekivajući i pospješujući dolazak Dana Božjega, jer "po obećanju njegovu, iščekujemo nova nebesa i novu zemlju gdje pravednost prebiva" (2 Pt 3,11-14).
Rješenje je ipak u budućnosti
Pomak u našemu životu dogodit će se ako se više usredotočimo na 'buduću slavu'. Moramo otvoreno priznati da je to u nama nekako izblijedilo pa postoji opasnost da živimo "kao oni koji nemaju nade". Nekako slabo vjerujemo da je naš Bog "koji bijaše, koji jest i koji dolazi", te da je on je apsolutni Gospodar kako sadašnjeg tako i budućeg svijeta. Moramo priznati da smo još uvijek previše 'zalijepljeni' za ovu zemlju i materijalno. Da, važno je imati i bolje živjeti, ali uz uvjet da postajemo bolji ljudi, da smo zauzeti u izgradnji pravednijega i boljega svijeta. Vjera u smisao svega, u konačni susret s Gospodinom koji 'ima zadnju riječ', služi nam kao pogonska snaga i daje nam volju da 'idemo naprijed', da ne upadamo u beznađe.
To bi bio grijeh. Naprotiv, naše vrijeme je vrijeme čišćenja, rasta, strpljivosti u nadi.
Iščekivanje i nada - temeljne čovjekove potrebe
Nažalost, vrijeme Došašća posljednjih godina počelo se pretvarati u vrijeme veće potrošnje, prodaju i kupovanje božićnih darova, i slično, što su poticali i 'adventski sajmovi' Toga ove godine ima daleko manje ili gotovo ništa pa smo nekako 'tužni'. Međutim, i ova situacija može nam biti prilika da više shvatimo kako nas Došašće poziva da posvijestimo temeljno iskustvo našega života: otuđenost, zapletenost u grijeh, ugroženost i neizvjesnost i konačno u smrtnost, te da smo pozvani na iščekivanje nečega 'novoga', što Bog u Isusu nudi. Ove godine u vrijeme korona-krize i velike neizvjesnosti još smo pozvaniji pitati se: što će biti s nama, kako će sve ovo završiti, osobito za one koji od svega toga jako pate? Kada čovjek postane svjestan te stvarnosti nužno više osjeća potrebu za Božjom blizinom, za susret s njime. Jer On stalno dolazi i nudi nam svoje spasenje, svoje rješenje. A kako mi odgovaramo? Iščekivanjem, traženjem i prihvaćanjem ponude. To je upravo prava čar Došašća. Biblijske riječi koje u Adventu slušamo: "Uspravite se i podignite glave, jer se približuje vaše otkupljenje", mogu biti jaka poluga da se pridignemo, da se više nadamo, bez obzira kako teška bila situacija u kojoj živimo. A to nužno uključuje i rast u solidarnosti, u djelatnom međusobnom pomaganju jednih drugima, koje je sada još nužnije.
Došašće u obitelji: što je s "obiteljskom liturgijom"?
Što je to, reći će netko? Zar liturgija (slavlje Boga) nije ograničena samo na crkveni prostor? Međutim, pozvani smo zapitati se: nije li Crkva (skup - okupljanje) svugdje, ponajprije u obitelji, koju nazivamo 'Kućnom-domaćom Crkvom'? Bog tu na poseban način želi biti prisutan. Lijepo je staviti 'adventski vjenčić' (sa 4 svijeće - 4 nedjelje do Božića). Ali to nije dosta, jer bi bio samo kao neki ukras. Možemo li posegnuti za nečim što nas može više duhovno obogatiti? Preporuča se:
- zajedničko ili pojedinačno razmišljanje o nekom lijepom tekstu iz Biblije ili neke duhovne knjige, evo i o ovim tekstovima na župnom Portalu;
- zajednička ili pojedinačna molitva kako se i ovdje savjetuje, uz moljenje barem jedne desetice 'radosnog otajstva' krunice: 'Koga si djevice po Duhu Svetomu začela'.
PJESMA - MOLITVA
"Padaj s neba"
Ova starinska adventska pjesma ističe zaziv čovjeka koji je u nevolji, koji je uvjeren da nije samodostatan, da mu je potrebna pomoć 'odozgor', od Boga i koja najavljuje 'Božji ulazak' u našu povijest i našu zauzetost da se njemu otvorimo. Ovu pjesmu (od koje možda znademo jednu ili dvije kitice - a ovdje su sve!) možemo sami izmoliti ili, gdje je moguće, u obitelji zajednički zapjevati (barem tamo gdje netko znade 'povesti'). Pojedinačno ili zajednički možemo razmisliti, zapitati se što želi reći neki redak ove pjesme, čemu se radujemo, na što smo pozvani, čemu se možemo radovati i nadati?
PADAJ S NEBA, ROSO SVETA, padaj s rajske visine! vapijahu starog svijeta duše čiste pravedne.
Otvori se zemljo mila da iz plodnog tvoga krila u taj sretan, blažen, čas svemu svijetu nikne spas.
Već se bliži vrijeme blago, već se bliži onaj čas kad će izić sunce drago, svanut svemu svijetu spas.
Svani, dane, i noć skrati, sini sunce i povrati Bogu čas na visini, svijetu mir na nizini.
Svjetlo Božje, daru lijepi siđi s Božje krila dol'
um prosvijetli, volju krijepi, liječi duše tešku bol.
Jači u nas vjeru svetu, koju Isus don'je svijetu, Svaki da to djeluje, što u srcu vjeruje.
Sve na svijetu, Bože blagi, dare ti prikazuje
Primi i taj drag predragi, koji puk tvoj žrtvuje:
Pod prilikom kruha, vina krv i tijelo tvoga Sina, Neizmjerne cijene dar, stavlja tebi na oltar.
Složi glas svoj, dušo moja, sa nebeskim četama
Sve što bješe i sve što je, sve je puno slave tvoje, Sve te diči i slavi, Oče vječne ljubavi!
PREPORUKA za molitvu u vrijeme 'korone'
Lijepo je da zajednički ili pojedinačno molimo za sve one koji pate od bilo koje bolesti, sada osobito zbog 'korone', bilo za one koji su već njome zahvaćeni, bilo za one koji su u samoizolaciji, za njihove ukućane i rodbinu, osobito kada se strepi da se ne bi slučajno dogodilo 'ono naj gore'.
Izmolimo jedan Oče naš, Zdravo Marijo i Slava Ocu ...sa završnim zazivom: Majko Božja, zdravlje bolesnih, moli za njih i sve nas svoga Sina Isusa Krista.