U švičkoj župnoj crkvi poštuju se "mjere" protiv korone

2021-01-31

Piše: župnik Mile Rajković

Drago mi je da mogu istaknuti činjenicu kako se u crkvi sv. Ivana Krstitelja u Švici dobro poštuju mjere, koje je propisao 'državni stožer za civilnu zaštitu', kao pokušaj da se spriječi ili umanji zlo koje nas napada. O tome sam, o čemu se inače svakodnevno sluša i piše u medijima, na vrijeme napisao Pismo svim župljanima i vidim da to najveći dio njih vrlo ozbiljno prihvaća i poštuje. Ne radi se tu, kao što su neki izjavljivali i tvrdili, o kršenju prava vjernika, niti protiv bilo čije slobode, nego samo o tome da se bar koliko toliko spriječi širenje toga zla. Vidimo da korona (covid-19) ne pita i ne bira tko je koje vjere, nevjere ili nacije nego napada sve koji joj pruže priliku da ih napadne.

Ovdje u crkvi svi nose masku i smještaju se podalje jedan od drugoga, čak i članovi iste obitelji, od djece do najstarijih. Nije to uvijek ni jednostavno, ni lako, ali se nastoji. Ja, kao župnik, ne mogu i ne volim uvijek naređivati, ali vidim da se mjere poštuju, a mjesta uostalom ima. Na klupama postoje bijele točke koje upućuju prisutne gdje se treba smjestiti - kleknuti, sjediti, stajati. Nek' mi se ne zamjeri ako nekad na to podsjetim, jer se neki ponekad nenamjerno zaborave.

Poznato je, i vidljivo je, da na ulazu u crkvu postoji mogućnost dezinficiranja ruku. U samoj crkvi svi gledaju u istom pravcu - prema oltaru, nema nekih okretanja, priča, prišaptavanja i drugoga, pogotovo nakon što je privremeno izostavljeno davanje "znaka mira" rukovanjem. A Sveta pričest, u ovoj situaciji, iz zdravstvenih razloga, uzima se samo "na ruku". Mi, inače, gotovo svakog dana, crkvu provjetravamo, a jednom je tjedno i dezinficiramo.

Zato ovom prilikom želim pohvaliti župljane koji su shvatili ozbiljnost situacije, jer makar su neki iz iste obitelji, ipak svi se oni kreću, susreću i druže s drugima (u školi, na poslu, trgovini) i svatko može lako, osobito ako je je neoprezan, "pobrati" virus pa ga onda "donijeti" i u kuću i u crkvu. Poštujući preporučene "mjere" možemo za sada, Bogu hvala, reći da ovdje još nema žarišta zaraze, osim nekoliko lakših slučajeva,. Osobno na to pazim i češće ponavljam, to jest upozoravam na potrebnu udaljenost jednih od drugih. Skrećem župljanima pozornost da u sakristiju ne dolaze prije Mise, osim ministranata i mežnjarice, a poslije Mise samo "po jedan" ako postoji potreba da se nešto svećenika pita ili dogovori (npr. za misnu nakanu) ali da se stane malo podalje od njega.

Budući da je Misa bitna za kršćanski život - bez mise nema ni kršćanina ni kršćanstva - ne bi bilo dobro da se zaključi kako je sada najbolje i ne ići u crkvu, te onda stvoriti negativnu naviku nedolaženja i nesudjelovanja. Zato sam svima u ranijem pismu naveo mogućnost da, kako bi se "rasteretio" broj prisutnih nedjeljom na Misi, neki iz obitelji, po dogovoru, dođu subotom na Misu u 17 sati, što će im vrijediti kao da su bili nedjeljom.

I ovdje ponavljam, kao što to često činim, ne bojte se, ali budite oprezni. Kao što čujemo, pojavljuje se novi, opasniji soj (vrsta) korone. Oprezni budite! Oprezan čovjek nije ni kukavica, ni neuravnotežen nego razborit i pametan. Normalni i pametni ljudi paze na sebe i na druge i hrabri su kad zaista treba biti hrabar (vidimo to na primjeru liječnika, medicinskih sestara, volontera), no, oni, umišljeni u svoju veliku pamet i hrabrost, koji sve omalovažuju, koji sve "znaju", te s prijezirom govore o onima koji i zbog njih žele poštivati propise stožera, te ne čuvaju ni sebe ni druge, nego prave štetu i sebi i drugima, a hrabri su kad ne treba biti hrabar, nego samo pametan i normalan.

Čuvajte sebe i druge, budite strpljivi, imajte vjere, povjerenja i ljubavi prema Bogu, i ljudima, proći će i ovo zlo kao što su prošla i mnoga druga. Mi smo Hrvati primjer za to!