KRŠTENJE GOSPODINOVO (7. 1. 2024.) Krštenje – dar i zadaća

2024-01-07

Čitanja: Iz 42,1-4.6-7; Dj 10,34-38; Mk 1,7-11

Blagdanom Krštenja Gospodinova završava liturgijsko vrijeme Božića i počinje vrijeme "kroz godinu". Upravo su događaj i otajstvo Isusova krštenja simboličan pokazatelj toga prijelaza. Kristovim krštenjem započinje njegovo javno djelovanje. Isus izlazi iz anonimnosti i počinje oko sebe okupljati učenike i pripremati se za poslanje koje mu je namijenio Otac ter koje je on dragovoljno prihvatio, a koje će svoj vrhunac imati u njegovoj muci, smrti i uskrsnuću.

Jučer smo proslavili blagdan Bogojavljenja odnosno bogoobjavljenja, tj. objave Boga u Isusu i to po poklonu triju mudraca-kraljeva, koji su kao stranci došli iz dalekih zemalja. Prvo bogoobjavljenje dogodilo se u noći Isusova rođenja, kad je anđeo tu radostnu vijest objavio pastirima. A ovaj današnji događaj također spada u bogojavljenje, kao njegov treći čin, jer sam nebeski Otac svjedoči za Sina, a Duh Sveti ga ispunja svojom snagom i silom.

Otac potvrđuje Sina i, možemo reći, na taj ga način označava kao onoga kojega šalje odnosno kao onoga koji je među nama umjesto njega. Isus Krist je onaj odavno priželjkivani izabranik kojega najavljuje prorok Izaija. Bog ga potvrđuje kao miljenika duše svoje, kao onoga na koga je izlio svoga Duha i koji donosi pravdu narodima.

Ovdje se javno očituje da je Isus onaj koji je spona između neba i zemlje, između Boga i ljudi i ljudi međusobno. On je onaj koji nas zastupa pred Bogom i nama donosi Boga. Zato je nebeski Otac i uskrsnućem od mrtvih Isus potvrdio kao svoga Sina.

Isusovo uskrsnuće temelj je naše vjere, a njegovo kršenje važno jer ukazuje na moć i snagu našega krštenja. Možda smo pomalo zaboravili na milosti dobivene kod krštenja. Znadete li datum svojega krštenja? Nažalost, većina ne zna, a kršćanski vjernici uvijek sebi trebaju posvijestiti silu i snagu odozgor koju su dobili na krštenju.

Bog nas nikada ne prestaje jačati; nikada nas ne prestaje privlačiti sebi i sjedinjavati sa sobom. On nas nikada ne napušta, nego nas potvrđuje u našim dobrim nastojanjima. Mi propadamo kada Njega napuštamo, baš kao što je njegov izabrani narod stradavao uvijek kada je napuštao Božji zakon. Moramo dobro promisliti nije li upravo tu i razlog naše sadašnje demografske katastrofe. Jer Biblija kaže, a to je Božja riječ, da On "miljenicima svojim i u snu daje" ter da "Bog uvijek na dobro surađuje s onima koji njega ljube".

Biti kršten znači biti miljenik Božji. Svi su ljudi na jedan način Božja djeca, ali krštenici su kao Isusova braća i sestre. Dakle, i oni koji su kršteni u Katoličkoj crkvi, jednako kao i pravoslavci, koji danas (po julijanskom kalendaru) slave Božić – što im iskreno čestitamo. Međutim, krštenje nije samo Božji dar nama, nego i zadaća. On i danas šalje nas da poput Isusa, njegova ljubljenoga Sina, prolazimo ovom zemljom čineći dobro. Imamo li snage za to? Želimo li to? Jesmo li svjestni da je to naša školska i domaća zadaća!?

A.K.