Poruke i nadahnuća liturgije Božića i božićnih blagdana od Badnjaka do Svetih triju Kraljeva

2020-12-22

Pripremio: prof. dr. Milan Šimunović


Što ćemo slaviti na božićnim misama? Zašto ne bi smjelo biti pravog kršćanina-župljanina

koji barem božićnih dana ne bi došao na Mise?


1. Dok se spremamo za polnoćku.......

Svuda je Betlehem.....

Badnjak i Badnja večer-noć - vrijeme bdijenja i radosnog iščekivanja!

Činjenica je da u predbožićno vrijeme svi koji se smatraju kršćanima, pa makar i ne prakticirali svoju vjeru osobito sudjelovanjem u nedjeljnoj misi, na svoj način 'nešto iščekuju i nečem boljem se nadaju'. Makar i nesvjesno posebno na Badnjak sve više raste želja i potreba da budemo povezaniji jedni s drugima, a naročito s članovima svoje obitelji. Uviđamo da je gotovo nemoguće živjeti izoliran od drugih.

Međutim, postoji opasnost da se taj blagdan pretvori u neku 'sveopću svetkovinu', u kojoj će doći do izražaja neki neodređeni osjećaj bratstva uz povećanu potrošnju te da se na taj način ne uoči pravi smisao Božića.

Šteta je što mnogi kršćani žive pod utjecajem površnih shvaćanja, koja priječe da slavlje Božića ostavi dublji trag i unese malo više radosti u njihov život. Dok se u dane prije Božića trudimo da uredimo svoje kuće, napišemo čestitke, okitimo bor ili postavimo jaslice, pripremimo i malo bolje jelo, potrebno je ipak da se ne zaustavimo na tome, ne uočavajući ono što je za kršćane bitno, a pogotovo: radovati se Božjem pohodu 'radi nas i našega spasenja'. Jer Bog sam 'hita' da nas spasi.


2. U ponoć se Bog rodi..

Slavlje Polnoćke

Kršćani vjeruju da se blaženo i spasiteljsko rođenje dogodilo u noći. Premda noć (kao tmina ili mrak) može biti nešto strašljivoga pa i jezivoga (kaže se: 'svaka noć ima svoju moć'), prema Bibliji ona je u prvom redu oznaka za vrijeme nevjere, grijeha i suda, ali i vrijeme 'silaska Boga među nas'. Zato su kršćani pozvani bdjeti i 'hoditi kao po danu'. Upravo ova Noć čovjeku može označavati i vrijeme tišine i sabiranja snage, koja ga čini postojanim u očekivanju 'zore života'. Zato se noć može doživljavati i kao početak poslije kojega tek zapravo dolazi ono valjano, a to je svjetlo i dan, Isus kao "Svjetlo istinsko".

U tom smislu možemo reći da je ona Noć u kojoj se Isus rodio "sveta i blagoslovljena noć". I zato se pjeva Tiha noć, sveta noć. Te noći dogodilo se nešto veličanstvenog. Bog dolazi k nama, u "kolibu našeg zemaljskog života". I zato pjevamo: U ponoć se Bog rodi - nebo, zemlju prosvijetli. Rođenje Djeteta Isusa jamči da je ljudska povijest upravljena k boljemu: miru bez kraja, pravu i pravednosti dovijeka (kako kaže čitanje proroka Izaije na Misi polnoćki). Bog ulazi u povijest da bi njezine tokove poveo neopozivo k pobjedi Dobra.

To pravi kršćani vjeruju i danas, u situaciji mučne sadašnjosti, sve neizvjesnije budućnosti, razočaranja, u opasnosti da padnu u očaj i postanu ravnodušni i bezvoljni za ikakvo zalaganje, udaljujući se jedni od drugih.

Tri puta se slavi Misa na Božić, u ponoć, u zoru (ranije ujutro) i na sam dan, svaki put s drugim tekstovima i molitvama. Taj je običaj nastao u Jeruzalemu. Najprije se slavilo bdjenje u Betlehemu, pred zoru su vjernici stizali u Jeruzalem i preko dana bi se sastajali u glavnoj crkvi u Gradu.


3. Čestit svijetu danak svemu

B o ž i ć

Božićna pjesma, koju možda nismo navikli pjevati kao druge, kaže: Čestit svijetu danak svemu - jer ogranu sunce njemu - tužni mrak je prošao. Sunce Isus došao.

Ako je svaki dan neponovljiv, svaki trenutak nešto zasebnog, Božić je izrazito poseban dan, jer slavimo rođenje Isusa Krista. Betlehemski pastiri saopćili su drugima radost zbog tog Spasiteljeva rođenja, u želji da se i drugi raduju, ali i da se 'pokrenu' kao oni, da dođu pokloniti se Malome Isusu. Svi koji su povjerovali u Božju ljubav, pozvani su radovati se i drugima svjedočiti tu ljubav kroz ljubav prema svakome čovjeku.

Na Božić mnogim ljudima želimo SRETAN BOŽIĆ. Naš stisak ruke trebao bi biti znak istinskog prijateljstva i spremnosti da svakome, osobito u teškoćama pružamo ruku pomoćnicu. Ako to činimo s vjerom, poput Isusa koji k nama dolazi,, mnogi trenuci "tužnoga mraka" u našim životima mogu nestati. Jer na svijet je došlo "Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka" zapisao je evanđelista Ivan. Tada ćemo moći s pravom pjevati božićnu poruku, pozivati sve da se raduju: Radujte se narodi, kad čujete glas, da se Isus porodi u blaženi čas. Ako ove godine ne ćemo (zbog virusne situacije) drugima pružiti ruku, zagrliti ga, čestitati na bliskiji način, učinimo to onim znakom koji će drugome jasno pokazati našu blizinu.

Postoji ipak opasnost da se to ograniči na jedan dan, na Božić. Gospodin se Isus ipak nije rodio da nas obraduje samo jedan dan u godini već da 'spasi' sav naš život, da nam dade nove mogućnosti, da se u nama "rodi nešto posve novoga", da postanemo "djeca Božja", da zaživimo novim životom, na što nas poziva i božićna pjesma: Radujte se narodi... "Dobre volje svaka duša, grijeha neka već ne kuša". Međutim, ako odbijemo prihvatiti "novost" koju Isus donosi, svrstavamo se među one za koje božićno evanđelje kaže: "K svojima dođe i njegovi ga ne primiše".

Drugi dan Božića slavi se sv. Stjepan prvomučenik, s porukom da prihvaćanje novorođenoga Djeteta, Krista, uključuje i prihvaćanje svega onoga s čime se je Krist suočio već od početka, kada nije bio od nekih prihvaćen, krivo shvaćen sve do križa. A treći dan slavimo sv. Ivana evanđelistu koji je, ako pratimo njegovo evanđelje, najviše ušao u tajnu utjelovljenja Sina Božjega i njegov navještaj, u Božju ljubav prema nama, te nam to prenio u svome evanđelju.


4. Blagdan Sv. Obitelji Isusa, Marije i Josipa

Božićno vrijeme s pravom se naziva 'vremenom obitelji'. Jer Božji Sin, rodivši se kao čovjek, htio je biti "sin i član jedne obitelji". Uzevši našu narav i sudbinu, Isus ke u krilu obitelji rastao i napredovao, na radost i ponos svojih roditelja. On želi upravo u obitelj unijeti Božju ljubav da obiteljski život bude očitovanje Božjega života.

Stoga bi božićni blagdani, posebno i na blagdan Svete obitelji Isusa Marije i Josipa, moglo biti vrijeme produbljivanja međusobnih veza, vrijeme stimuliranja obiteljskih pohoda i susreta kao i povezivanja obitelji međusobno, danas nalazeći druge načine u ovim 'ograničenjima'. U tom smislu tome žele poslužiti i tradicionalni blagoslovi 'kuća', bolje rečeno "blagoslov obitelji", s namjerom da se "Bog nastani upravo u našim obitelji", da Božji blagoslov bude tamo gdje smo najviše i gdje nam je najpotrebniji. Dakako, i to se zbog 'korone' može izmijeniti, odnosno odgoditi za 'druga vremena'.


5. Na tom mladom ljetu veselimo se...

Uz Blagdan svete Bogorodice Marije - Nova godina

Osmi je dan nakon Božića. U našem životnom okruženju prevladava ton i raspoloženje zbog Nove godine. Liturgijski program ističe opet božićnu temu, pokazujući danas uz Dijete Isusa prvenstveno njegovu Majku, njezino materinstvo. Nova godina, koja započinje, sigurno je Crkvi poticaj da po Marijinu primjeru bude 'roditeljica' mira, dobrote i čovjekoljublja'. To je za kršćane još jedan ispit vitalnosti majčinstva cijele Crkve, u kojoj će se trebati 'rađati' ono što dolazi od snage Božjega Duha.

Marija, Majka Božja, blagoslovljena je među ženama. Ali s njome Bog želi blagosloviti i čitav svijet i dati mu istinski mir. Marija je u svome srcu razmišljala o svemu što se dogodilo. I mi smo pozvani razmišljati o velikoj tajni Bogočovjeka te navijestiti svojoj braći ono što vjerujemo: divna nam djela Bog čini po Spasitelju, po njegovoj Majci.

Čestitajući Novu godinu Crkva nam želi svratiti pogled i na odgovornost za ono što želimo: mir, blagoslov, blagostanje, radost i sve najbolje. To samo od sebe ne 'pada s neba'. Traži se naša suradnja.


6. Bogojavljenje - Sveta Tri Kralja

Dolazak mudraca u Jeruzalem znak je okupljanja svih ljudi oko Krista, bez obzira koje su boje kože ili kojim jezikom govorili, Bog se svim ljudima objavljuje. I zato se današnji blagdan zove Bogojavljenje.

Mudraci s istoka vidješe 'zvijezdu' gdje izlazi i taj ih je događaj pokrenuo da iziđu iz svoje zemlje da potraže Mesiju, Spasitelja. Zapravo "izišli su iz samih sebe". Naša zvijezda je mnogo puta neki događaj, susret, radost ili neka patnja, neugodnost. Više puta mnogo toga zasja kao zvijezda. Ali pripazimo: astrologija, danas toliko u modi, zarobljava čovjeka i podvrgava ga hirovima sudbine. Jedini ispravan 'astralni znak' pod kojim se u krštenju rađamo jest znak Djeteta iz Betlehema. Istina, češće nalazimo isprike za druge 'zvijezde': tolike su kružile u prošlosti kruže nad našom glavom, na drugi način nastavljaju to i danas, u našim glavama i očima još sve snažnije 'namiguju'. Ali, ako bolje gledamo, sve one kruže oko 'samih sebe', vrte se u krugu i brzo se gase. A jedna jedina Zvijezda ostaje trajno svijetliti, a to je istinska "zvijezda sjevernjača", to je On, Krist.

I mi smo, poput Triju Kraljeva, pozvani podignuti glavu, tražiti dalje, napuštati našu sigurnost samo u prošlosti. Okružuju nas, međutim, mnoge opasnosti i kušnje. Herod, novi faraon, novi 'veliki brat', skriven u tolikim medijskim ponudama, tu je i snuje kako bi nas zarobio. Mudraci, 'opomenuti' u dubini svoje duše da to je bio Božji glas), izigravaju 'razne klopke', počevši od one kralja Heroda, prihvaćaju Božje upozorenje koje im se nudi, nalaze ono što traže - novorođenoga Kralja - i daruju ga.

I mi otvaramo svoje darove za Boga. Čitav naš život, naše nastojanje oko dobra postaje dragocjen dar. To je najbolje "zlato, tamjan i plemenita mast" u očima Djeteta Isusa. Bog se svemu tome divi i nagrađuje nas svojim blagoslovom.

Poput Triju Kraljeva, idemo dalje, ali ne živeći kao prije, ne hodajući utabanim stazama. Vraćamo se "drugim putem" koji vodi novome životu.


7. Što poslije božićnih blagdana?

Počinje NOVA GODINA,

novo razdoblje angažiranijeg života naših župnih zajednica

Božićnih dana pjevat ćemo i svima naviještati: Danas se čuje događaj novi.... Pjesma nastavlja: Braćo pastiri pohitite.....

Naime, odmah po Spasiteljevu rođenju sve se uskomešalo. Na scenu stupaju anđeli, donose vijest pastirima, ovi pak jedni druge potiču da se pokrenu, da pohite prema Betlehemu, a u dalekim se krajevima mudraci spremaju na put. I kada su se svi uvjerili u tu izuzetnu novost, vidjeli novorođeno Dijete, zaključili su da nije dosta diviti mu se i klanjati, već da vijest o tom događaju trebaju dalje nositi.

Svijest i zadatak poslanja je u temeljima početaka i postojanja Crkve. Postavlja se pitanje: što se to događa s našim kršćanstvom, s Crkvom, s Isusovom radosnom vijesti? Nema sumnje da ona mnoge zahvaća, da mijenja život. No, ipak dobiva se dojam da sada, kada imamo slobodu i demokraciju, i to već dugi niz godina, mnogi kršćani kao da ne mare za zadatak poslanja. Mnogi misle da će taj zadatak odraditi netko drugi, to se prepušta uglavnom medijima (od tiskovnih do digitalnih). A mi mislimo da je dovoljno što se 'prenose mise', razni obredi, da se već od početka adventa 'pjevuše' božićne pjesme, organiziraju razni specijalni i blještavi sajmovi (plačući kako ih ove godine nema!), a da nismo svjesni kako to smjera prema 'razvodnjavanju' Božića i njegove poruke, samo da Isus ne dođe u prvi plan. što više da se 'razvodne' sami božićni dani. I jasno, Božić ne ostavlja traga u životu kršćana.

Zato je za kršćane velika opasnost ako se zadovolje minimumom, s obredima, i 'obavljenim' kršćanskim običajima. Ne mali broj praktičnih kršćana misli da je dosta pripadati nekoj grupici župnih istomišljenika, uglavnom starijih, gdje im je lijepo, dok jednoga dana sve ne postane dosadno, pa i nakon Božića, pogotovo kada se ustanovi da se mlađi ne uključuju.

Kršćani imaju izuzetnu odgovornost da se 'ovdje i sada' dogodi 'nešto novo'. Sin Božji nije se rodio da čovječanstvo ostavi u stanju u kakvom ga je zatekao već da ga povede tamo gdje bi trebalo biti, u novost života. Zato su svi župljani pozvani da se okupe oko svojih župnika u zajedničkom razmišljanju i planiranju. Bez toga se neće dogoditi onaj 'pokret' koji je započeo na prvi Božić, to jest novo utjelovljenje Radosne vijesti u ovome podneblju. Potreban je odlučniji iskorak, novi kršćanski polet.


8. BLAGOSLOV OBITELJI (kuća)

U božićnim dana i u naredno vrijeme svećenik pohađa obitelji. Tema pohođenja vrlo je istaknuta u Bibliji. Pohođenje zapravo kazuje dinamičnu Božju prisutnost, uvijek radi spašavanja naroda.

----------------------------

NAPOMENA:

Ove godine našli smo se pred nemalim problemom: hoće li se moći ostvariti posjet svećenika-župnika obitelji zbog 'korona krize'? Može se dogoditi da svećenik zbog 'restrikcija' (očuvanja drugih i sebe samoga zbog 'korona-virusa) neće moći doći, odnosno da će to odgoditi za neko pogodnije i sigurnije vrijeme. No, u tom slučaju postoji mogućnost da obitelj u ove svete dane sama organizira 'dan blagoslova' svoje obitelji, zajednički se pomolivši, a da otac ili majka, ili neki drugi stariji član, izvrši blagoslov, uz škropljenje blagoslovljenom vodom. Možda je vrijeme da više zaživi obitelj kao 'Kućna Crkva', za što se, nažalost, nismo do sada pravo pripremali, uz ostalo i za nove modele 'kućne liturgije'. Možda bi i to moglo biti 'novo normalno' da obitelj u cjelini počne više 'kršćanski disati', da joj vjera, susret s Bogom u molitvi bude 'drugačiji respirator', jer Duh Božji želi prodahnuti sav naš život i djela.

-----------------------------

Inače, posjet svećenika obitelji u povodu blagoslova kuća, bez obzira kada se dogodi, postaje izuzetno važan događaj za kršćanske obitelji. Blagosloviti znači otprilike što i poželjeti uspjeh: Bog djeluje iznutra, ali nastupa i izvana, čuvajući čovjeka od zla, to jest otklanjajući pogibli koje onemogućuju uspjeh. Blagoslov je djelo Božje koje čovjeka vodi k punini i sreći. U tom smislu blagoslivljanje je uvijek javno priznavanje Božje moći i zahvaljivanje za Božju darežljivost.

Obitelj na okupu - što je uputno pripremiti?

Razumljivo je da se očekuje da cijela obitelj, gdjegod je to ikako moguće, bude na okupu. Taj posjet svećenika i čin blagoslova izuzetna je prilika da se župljani susretnu sa svećenikom.

Za taj posjet obično se pripremamo, uređujemo svoju kuću. Na prikladnom mjestu, obično u dnevnom boravku ili drugoj prostoriji, na stol se stavi blagoslovljena voda (svakako iz crkve), s grančicom kojom će se poškropiti, križ (ako nije na zidu) i svijeća uz eventualni aranžman (cvijet ,slika - može i božićna čestitka).
Kada svećenik pozdravi: MIR KUĆI OVOJ, svi odgovaraju: I SVIMA KOJI PREBIVAJU U NJOJ. Svećenik pročita kraći biblijski tekst, rekne neku pobudnu riječ i pozove na blagoslovnu molitvu, koja završava s molitvom OČE NAŠ. Očekuje se, svakako, da svi glasno mole.

Obično se svećenik zadrži neko vrijeme u kraćem razgovoru, ovisno o (situaciji) vremenu koje mu je na raspolaganju, jer ga očekuju i druge obitelji. Običaj je da se 'svećenika daruje', što je mali znak priznanja za njegov trud cijelu godinu. Bilo bi jako neumjesno i neprimjereno za kršćane ako bi govorili da ide 'skupljati novac'. Takav govor ne priliči nikome i normalno je da svećenika to 'žalosti' sve dotle da najradije ne bi ni došao. Zato neki već uvode običaj da tada ne primaju nikakav dar već da, tko želi, kroz godinu to sam donese u župni ure crkvu).

------------------------------------------------------